КАД ЉУБАВ ОСТАРИ…

КАД ЉУБАВ ОСТАРИ… Знам мислиш, ниси што си била да ти кожа није тако нежна и мила нити коса више као фина свила време ти је исписало бору неку и очи лакше пусте сузе да теку Али душа твоја остала је иста помало снена и невино чиста и срце што ти у грудима бије још … Настави са читањем “КАД ЉУБАВ ОСТАРИ…”

КАД ЉУБАВ ОСТАРИ…

Знам мислиш, ниси што си била
да ти кожа није тако нежна и мила
нити коса више као фина свила
време ти је исписало бору неку
и очи лакше пусте сузе да теку
Али душа твоја остала је иста
помало снена и невино чиста
и срце што ти у грудима бије
још је ту променило се није
Зато не тугуј моја драга
године на свакоме оставе трага
оно што се променити не може
није коса нити набори коже
већ љубав што ка теби пламти
да те волим молим те упамти…

Братислав Богдановић

Smiri se čoveče, nadji sebe

Nudim ti istinu, ti misliš da je laž Oduzimam ti bol, ali bol je tebi draž. Iz mog praznog dlana darujem te Prepepoznaj me i pogledaj me Videćeš srce sveta kroz ove oči moje Videćeš nevidljive ruke što sudbinu kroje. Nudim ti se kao prijatelj, ti osećaš strah Dok govorim moje ti reči oduzimaju dah. … Настави са читањем “Smiri se čoveče, nadji sebe”

Nudim ti istinu, ti misliš da je laž
Oduzimam ti bol, ali bol je tebi draž.

Iz mog praznog dlana darujem te
Prepepoznaj me i pogledaj me

Videćeš srce sveta kroz ove oči moje
Videćeš nevidljive ruke što sudbinu kroje.

Nudim ti se kao prijatelj, ti osećaš strah
Dok govorim moje ti reči oduzimaju dah.

Ne gledaj u zemlju, ka nebu digni glavu
Počuj moj glas i znaćeš da sam u pravu.

Kriješ se, tražiš sigurnost u zagraljaju mase
A njihove stope plam u tvojoj duši gase.

Barem jednom učini ono što želiš ti
Misli za sebe a ne ono što misle svi.

Ne prati druge, idi putem svojim
I radovaću se iskreno uspesima tvojim.

RATNIK SVETLOSTI

RATNIK SVETLOSTI.. – Daliborka Pitulić Zima teška krv u žilama mrzne, dah ledi, vremenu protok zaustavlja. Vetar zvuke damara bruji, zadah mu ukus krvi nosi. Sve ostalo u tišinu je utonulo. Ako je šta i ostalo . . . Borba je duga napokon skončala . . . Neustrašivo se lice u krvi poraženoga ogleda. . … Настави са читањем “RATNIK SVETLOSTI”

RATNIK SVETLOSTI.. – Daliborka Pitulić

Zima teška
krv u žilama mrzne,
dah ledi,
vremenu protok zaustavlja.

Vetar zvuke damara bruji,
zadah mu ukus krvi nosi.
Sve ostalo u tišinu je utonulo.
Ako je šta i ostalo . . .

Borba je duga napokon skončala . . .

Neustrašivo se lice
u krvi poraženoga ogleda. . .
Mač mu ognjeni
u lešini zadovoljno počiva. . .

Oči u oči sa onim
što svojim sopstvom naziva. . .
A što sada poznati ne može. . .

Pridiže se divovska figura,
pokretom koji mu svu snagu isisa.
Otrže mač iz srca,
sad odveć hladnog i pustog.

Ni krv više ne teče;
Ni jecaji se ne čuju….

Sve je gorki mraz

svojim čeljustima zdrobio. . .   

 

                                                                                        Daliborka Pitulić