…što imalo ih je – Miroslava Odalović

…koji imali su što imali su da imalo ih je noćne more što imale si ih i vrijeme imali što imalo ih je sa malim praktičnim setom za hitnu pomoć u slučaju da svijeta okonča kako se bar jednom godišnje negdje od marta do decembra uvijek najavljuje i sasvim neznatno što imali su ciljeve snove … Настави са читањем “…što imalo ih je – Miroslava Odalović”

…koji imali su
što imali su da imalo ih je
noćne more što imale si ih
i vrijeme imali što imalo ih je
sa malim praktičnim setom za hitnu pomoć
u slučaju da svijeta okonča kako se bar jednom godišnje
negdje od marta do decembra uvijek najavljuje
i sasvim neznatno što imali su
ciljeve snove što imali su ih
a i vrijeme što imalo ih je
imali su? kao jednog nikad od uvijek
a ponajviše što znali su
da znalo ih je i što znali nisu
sa voljom od prijestola crveno tepihno hodalo ih je
od nemila do nedraga samo krv
što imali su je kapljom zabilježeni
biometrijskim testom što imao ih je
za provjeru značenja ćelija od vajkada
imali su krv? kao jednu od brata uru skriven sat
za bivanje vječnim posjedom imenovanja
imena su imali što imala su ih
zavjetno izgovorena sred jezika od svjetla
svjetlo imali su vidjelo sred sljepila
što imali ih je za imalo se sred mraka
primračno rukama odgrljen pijesak i žižak od straha
što drhtali su drhtalo ih je vjetrom prizvano da se njiše
jer vjetar to posljednje pjevanje bješe što pjevalo ih je
sred pjevanja posljednje njihanje što njihalo ih je bez sna
san imali su? što imao ih je za snivati snom sudbom zakletom
nebudjen jer budjen drugačiji novi za posjed imao ih je
čekanjem premošćen jaz jame znanja jabučice očne
s poznanja dobra i zla gledali su
što gledalo ih je netremice bez treptaja pomno
ishod razuma pomućenog sjećanjem
s previše posjeda u dnu oka za gledanje
jedne iste strasti kojom poezija
svijet gradi svjetove ruši od kamena kamenu
spomen i sjaj

Miroslava Odalovic

ЧЕКАМ ТЕ ЈОШ УВЕК…

ЧЕКАМ ТЕ ЈОШ УВЕК… Да ли знаш да још увек те чекам кад јутром очи отворим и у стрепњу се претворим јер све моје зоре постале су море од када ти ниси ту Да ли знаш да још у себи те чувам од свих заборава и ноћних кошмара да у животу држи ме сећање само … Настави са читањем “ЧЕКАМ ТЕ ЈОШ УВЕК…”

ЧЕКАМ ТЕ ЈОШ УВЕК…

Да ли знаш
да још увек те чекам
кад јутром очи отворим
и у стрепњу се претворим
јер све моје зоре
постале су море
од када ти ниси ту
Да ли знаш
да још у себи те чувам
од свих заборава
и ноћних кошмара
да у животу држи ме
сећање само што сан ми
твојим ликом прошара
Да ли знаш
да још увек плачем
свакога дана
када се сетим
да кад ти си пала
и ја сам престао да летим
О да ли знаш
или ја то само још увек желим
у животу да те сачувам
и са смрћу не делим…

…Не питај више
да ли знам и осећам
јер ако знам и осећам
онда желим да полетиш
и наставиш да живиш,
А ако не знам и не осећам
онда ни важно није,
јер живот је такав
па ни њега ни себе
немој да кривиш…

Братислав Богдановић