NEROTKINJA
I ne pomišljaj
Da me ponovo rodiš
To ti ne bih oprostio
Ako i naslutim
Da ti se utroba
A dojke grbavih šaka
I lažljivog jezika
Tražiću drugu majku
Krezubu
Nerotkinju
Добродошли!
NEROTKINJA I ne pomišljaj Da me ponovo rodiš To ti ne bih oprostio Ako i naslutim Da ti se utroba Zaželjela žara A dojke grbavih šaka I lažljivog jezika Tražiću drugu majku Krezubu Nerotkinju
Srbija izlazi iz krize! Divno – Vraćamo se demokratskoj nemaštini! . “Alea iacta est!” “Sve je bona fide,” reče NATO na tô ….
Srbija izlazi iz krize!
Divno –
Vraćamo se demokratskoj nemaštini!
.
“Alea iacta est!”
“Sve je bona fide,”
reče NATO na tô ….
ćutim a možda stvarno spavam šetam očima kroz lobanju i vidim urnebesna čuda ona me gađaju uspomenom ja je bacam i prelazim na drugu stranu . poezija leže kraj mene prekri mi glavu čaršavom i započe da plače . prihvatam pa… šta ću? ja sam svoje davno rekla …………….. bar me neko oplakuje

ćutim
a možda stvarno
spavam
šetam očima
kroz lobanju
i vidim
urnebesna čuda
ona me gađaju
uspomenom
ja je bacam
i
prelazim
na
drugu stranu
.
poezija leže
kraj mene
prekri mi glavu
čaršavom
i
započe
da plače
.
prihvatam
pa…
šta ću?
ja sam svoje
davno rekla
……………..
bar me
neko
oplakuje
JA SAM RODJEN U SRBIJI BRALE – Zoran Jovanović
JA SAM RODJEN U SRBIJI BRALE – Zoran Jovanović
ni ove noći nisam zaspala nebom je švrljala zvezda a možda je skakao moj posthumni lik . stvarno nisam svesna
Miris bozura Stajala sam i mahala, cini mi se i nekada tako! Na istom mestu i stopala, i korak, ustreptalo srce! Tuga u ocima, a bol u dusi, koja kao da se u pepeo rasula i dopustila vetru da je deli i nosi bez traga u neznane pravce! U ruci buket poljskog cveca, kom … Настави са читањем “MIRIS BOZURA – Miladinovic Sandra”
Miris bozura
Stajala sam i mahala,
cini mi se i nekada tako!
Na istom mestu i stopala,
i korak, ustreptalo srce!
Tuga u ocima,
a bol u dusi,
koja kao da se u pepeo rasula
i dopustila vetru da je deli i nosi bez traga
u neznane pravce!
U ruci buket poljskog cveca,
kom junaku da ga dam,
kada bih ga dala svakom?!
A koga god pogledam,
naviru mi suze na oci,
ali, necu ih pustiti,
i rasplescu platenice
kao moje davne sestrice,
da im putevi budi cisti
i da se vrate svi nama
sto skorijih dana!
Majkama , sestrama, suprugama….
Eh, tako bese ne tako davno, secanja su urezana….
Srbijo, volim svaki tvoj pedalj,
ali, nemogu vise ovo da gledam,
suvise cesto se ponavlja!
Plakala je Andjelija, plakala je Natalija,
plakala sam i ja, potajno i sama,
za svima vama, bracom, ocevima, muzevima,
sinovima!
Dokle ce trajati i ponavljati se ista drama!?
Sve iznova
kao tog kobnog Vidovdana,
sto ostavi za navek trag u dusi
ali, i snagu da istrajemo,
i sve uvek i sa osmehom na licu,
i zalecenih rana!
O Srbijo opevana u bezbroj pesama,
volis i voleces i voljena bices,
jer ti je dusa pravoslavna!
Mirise na bozur i bosiljak,
na ljubav i decji dah!
© Miladinovic Sandra
ПЕКО ЛАЛИЧИЋ МОЈ АФОРИЗАМ: ГЛАДНИМА НЕ ПАДА МРАК НА ОЧИ. ЊИМА СЕ ДИЖЕ !

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
МОЈ АФОРИЗАМ:
ГЛАДНИМА НЕ ПАДА МРАК НА ОЧИ.
ЊИМА СЕ ДИЖЕ !
Шетајући овом дивном земљом, Горе, доле, напред, десно, лево Видех у њој пуно магарића Ал не нађох варош Магарево Магарићи, ко сви други коњи… Једино им уши повелике Друга мана што су тврдоглави И не спаваш од њихове рике Кад би шаре имали по телу Црно беле ко гробарске боје Рекао би да … Настави са читањем “БАЛАДА О МАГАРИЋИМА”
Шетајући овом дивном земљом,
Горе, доле, напред, десно, лево
Видех у њој пуно магарића
Ал не нађох варош Магарево
Магарићи, ко сви други коњи…
Једино им уши повелике
Друга мана што су тврдоглави
И не спаваш од њихове рике
Кад би шаре имали по телу
Црно беле ко гробарске боје
Рекао би да је права зебра
Рекао би да му лепо стоје
Ал магарац животиња чудна
С рођацима има сличну главу
Ал је зато уникатна зверка
Па предлажем да им дамо славу
Што Чикаго булсове да слави
ил слонове они црнци тамо
што индијац кравом да се дичи
ми магаре за трку имамо
Све је лепо оно са ћураном
Чивијаши, пљеске и трубачи
И кобаје дугачке на метре
Ал је фазон с магаретом јачи
Зато конкурс расписујем сада
Упућујем позив градовима
Да се јаве док још има места
Да магарац буде симбол њима
Сиђа Живковић
ni gost u kolibi pod obla cima ni domaćin u kedrovoj šu mi ni po tok ni bre za niti hrizan tema i pak neki glas izlazi iz me ne i hoda la gano hoda ka o slon