Rade Jolić NEROTKINJA

NEROTKINJA   I ne pomišljaj Da me ponovo rodiš To ti ne bih oprostio Ako i naslutim Da ti se utroba Zaželjela žara A dojke grbavih šaka I lažljivog jezika Tražiću drugu majku Krezubu Nerotkinju

NEROTKINJA

 

I ne pomišljaj

Da me ponovo rodiš

To ti ne bih oprostio

Ako i naslutim

Da ti se utroba

Zaželjela žara

A dojke grbavih šaka

I lažljivog jezika

Tražiću drugu majku

Krezubu

Nerotkinju

To je sve — Marina Adamović

ćutim a možda stvarno spavam šetam očima kroz lobanju i vidim urnebesna čuda ona me gađaju uspomenom ja je bacam i prelazim na drugu stranu . poezija leže kraj mene prekri mi glavu čaršavom i započe da plače . prihvatam pa… šta ću? ja sam svoje davno rekla …………….. bar me neko oplakuje

ćutim

a možda stvarno

spavam

šetam očima

kroz lobanju

i vidim

urnebesna čuda

ona me gađaju

uspomenom

ja je bacam

i
prelazim

na

drugu stranu

.

poezija leže

kraj mene

prekri mi glavu

čaršavom

i

započe

da plače

.

prihvatam

pa…

šta ću?

ja sam svoje

davno rekla

……………..

bar me

neko

oplakuje

MIRIS BOZURA – Miladinovic Sandra

Miris bozura   Stajala sam i mahala, cini mi se i nekada tako! Na istom mestu i stopala, i korak, ustreptalo srce! Tuga u ocima, a bol u dusi, koja kao da se u pepeo rasula i dopustila vetru da je deli i nosi bez traga u neznane pravce! U ruci buket poljskog cveca, kom … Настави са читањем “MIRIS BOZURA – Miladinovic Sandra”

Miris bozura

 

Stajala sam i mahala,

cini mi se i nekada tako!

Na istom mestu i stopala,

i korak, ustreptalo srce!

Tuga u ocima,

a bol u dusi,

koja kao da se u pepeo rasula

i dopustila vetru da je deli i nosi bez traga

u neznane pravce!

U ruci buket poljskog cveca,

kom junaku da ga dam,

kada bih ga dala svakom?!

A koga god pogledam,

naviru mi suze na oci,

ali, necu ih pustiti,

i rasplescu platenice

kao moje davne sestrice,

da im putevi budi cisti

i da se vrate svi nama

sto skorijih dana!

Majkama , sestrama, suprugama….

Eh, tako bese ne tako davno, secanja su urezana….

Srbijo, volim svaki tvoj pedalj,

ali, nemogu  vise ovo da gledam,

suvise cesto se ponavlja!

Plakala je Andjelija, plakala je Natalija,

plakala sam i ja, potajno i sama,

za svima vama, bracom, ocevima, muzevima,

sinovima!

Dokle ce trajati i ponavljati se ista drama!?

Sve iznova

kao tog kobnog Vidovdana,

sto ostavi za navek trag u dusi

ali, i snagu da istrajemo,

i sve uvek i sa osmehom na licu,

i zalecenih rana!

O Srbijo opevana u bezbroj pesama,

volis i voleces i voljena bices,

jer ti je dusa pravoslavna!

 

Mirise na bozur i bosiljak,

na ljubav i decji dah!

 

 

© Miladinovic Sandra

БАЛАДА О МАГАРИЋИМА

Шетајући овом дивном земљом, Горе, доле, напред, десно, лево Видех у њој пуно магарића Ал не нађох варош Магарево   Магарићи,  ко сви други коњи… Једино им уши повелике Друга мана што су тврдоглави И не спаваш од њихове рике   Кад би шаре имали по телу Црно беле ко гробарске боје Рекао би да … Настави са читањем “БАЛАДА О МАГАРИЋИМА”

Шетајући овом дивном земљом,

Горе, доле, напред, десно, лево

Видех у њој пуно магарића

Ал не нађох варош Магарево

 
Магарићи,  ко сви други коњи…

Једино им уши повелике

Друга мана што су тврдоглави

И не спаваш од њихове рике

 
Кад би шаре имали по телу

Црно беле ко гробарске боје

Рекао би да је права зебра

Рекао би да му лепо стоје

 
Ал магарац животиња чудна

С рођацима има сличну главу

Ал је зато уникатна зверка

Па предлажем да им дамо славу

 

Што Чикаго булсове да слави

ил слонове они црнци тамо

што индијац кравом да се дичи

ми магаре за трку имамо

 
Све је лепо оно са ћураном

Чивијаши, пљеске и трубачи

И кобаје дугачке на метре

Ал је фазон с магаретом јачи

 
Зато конкурс расписујем сада

Упућујем позив градовима

Да се јаве док још има места

Да магарац буде симбол њима

 

Сиђа Живковић

 

Ži …… vot pesni ………. ka — Marina Adamović

          ni gost u kolibi pod obla cima ni domaćin u kedrovoj šu mi ni po tok ni bre za niti hrizan tema i pak neki glas izlazi iz me ne i hoda la gano hoda ka o slon

 

 

 

 

 

ni gost u kolibi pod obla

cima

ni domaćin u kedrovoj šu

mi

ni po

tok

ni bre

za

niti hrizan

tema

i

pak

neki glas

izlazi iz me

ne

i hoda la

gano

hoda ka

o slon