Momče mlado Dograbi se momče mlado, vito i stasito, jošte nedozrelo, trešanja zrelih i prezrelih, lijepih, rumenih, odviše smjelih, uzeše mu srce uzavrelo. Dograbi se momče, čeg’ je rado… Navadi se momče mlado, života željno, drčno, bezobrazno, da svaku trešnju drukčije bere, nektare ispija njine, pohotno ždere, k’o svaka mladost, slijepo kuražno. … Настави са читањем “MOMČE MLADO – Miro Beribaka”
Momče mlado
Dograbi se momče mlado,
vito i stasito, jošte nedozrelo,
trešanja zrelih i prezrelih,
lijepih, rumenih, odviše smjelih,
uzeše mu srce uzavrelo.
Dograbi se momče, čeg’ je rado…
Navadi se momče mlado,
života željno, drčno, bezobrazno,
da svaku trešnju drukčije bere,
nektare ispija njine, pohotno ždere,
k’o svaka mladost, slijepo kuražno.
Navadi se momče, čem’ je rado…
Zasiti se momče mlado,
stasalo jako, životu vično,
trešanja tamnih, odavna prezrelih,
ne više jedrih, pohota svelih,
kojim’ se dav’o nesebično.
Zasiti se momče, čeg’ je bilo rado…
I poželje momče mlado,
vito i stasito, već dozrelo,
mladu trešnju, jošte nedozrelu,
da je samo za se čuva, domi,
nikom ne da, grane da joj lomi,
da joj dadne ljubav vrelu,
dok još nije momče prezrelo.
I ostvari momče, čemu srce žudi…
(C) Miro Beribaka
