Sjećanje… – Arsenije Lalatović

Sjećanje… Ušla je u život moj Bez riječi… Danima sam lagao sebe Doći će… Dani su prolazili Prolaze… Ostaje gorčina opora Sjećanje… Ponekad pomislim Gledajući hladne zidove Doći ćeš… Pokucati na dveri… Ući bez riječi Umjesto dobro veče Poljubiti me… Ponekad… Da, znam, dobro znam Želja, ah želja pusta (C) Arsenije Lalatović

ArsenijeL

Sjećanje…

Ušla je u život moj
Bez riječi…
Danima sam lagao sebe
Doći će…
Dani su prolazili
Prolaze…
Ostaje gorčina opora
Sjećanje…
Ponekad pomislim
Gledajući hladne zidove
Doći ćeš…
Pokucati na dveri…
Ući bez riječi
Umjesto dobro veče
Poljubiti me…
Ponekad…
Da, znam, dobro znam
Želja, ah želja pusta

(C) Arsenije Lalatović

Pitanje-Aleksandra Mladenović

Ima li života seme, tračka duha u hladnome domu naše vaseljene? Može li nas taći van vida i sluha gde su sile uma sasvim pomerene?   Postoji li svet jedinstven i novi u večnoj tišini tog zvezdanog sjaja? Mogu li se smaći svi vremenski okovi gde prostori niču bez reda i kraja?   Misao da … Настави са читањем “Pitanje-Aleksandra Mladenović”

Ima li života seme, tračka duha

u hladnome domu naše vaseljene?

Može li nas taći van vida i sluha

gde su sile uma sasvim pomerene?

 

Postoji li svet jedinstven i novi

u večnoj tišini tog zvezdanog sjaja?

Mogu li se smaći svi vremenski okovi

gde prostori niču bez reda i kraja?

 

Misao da nije samo jedan prasak

izrodio život prostranstvu i tami,

znači da postoji barem sličan  časak

od kojeg, i nesvesni,nikad nismo sami.

 

Odgovore prave još ne mogu naći

u razumu niklom podno plavog neba.

Možda ćemo skupa istinu dotaći

tamo,gde za eon samo treptaj treba..

 

 

 

 

 

Oktobar

U Oktobru su pocele kise; Polumracna soba,na ulici ni glasa; I nista vise… Upaljen radio,opusci na podu; U Oktobru je grad prestao da dise… I plakao sam,dok su svi spavali, U mesecu kojeg su Oktobar zvali… U Oktobru su dolazili stranci; Zakljucana vrata,pogledi sa prozora; I nista vise… Zguzvani papiri,mrve na stolu; U Oktobru su … Настави са читањем “Oktobar”

U Oktobru su pocele kise;
Polumracna soba,na ulici ni glasa;
I nista vise…
Upaljen radio,opusci na podu;
U Oktobru je grad prestao da dise…

I plakao sam,dok su svi spavali,
U mesecu kojeg su Oktobar zvali…

U Oktobru su dolazili stranci;
Zakljucana vrata,pogledi sa prozora;
I nista vise…
Zguzvani papiri,mrve na stolu;
U Oktobru su se gubili znaci…

I spavao sam,kad su svi ustajali,
U mesecu kojeg su Oktobar zvali…

U Oktobru su pocele kise;
Spakovana torba,zvuk autobusa;
I nista vise…