Uramio bih ravnodušja
listopadnih popodneva
modri beskraj u kojem
ne diše zemlja i kojeg
ne pobjeđuje vječni
šumor nad gradom
Uramio bih ravnodušja
vremena u kojima
nikada ne zalazi
ni sunce ni godine
Uramio bih tvoju ogrlicu
plavim obzorima
iz kojih ne dotiče
zagonetnost puta
od prvog sjemena
do zadnjega ploda
iz kojih ne cvjeta hadska
krv nad kolijevkama
niti se oblikuju grobovi
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
