Listam stranice prošlosti svoje,
lagano dan po dan,
u njima tražim kose tvoje,
zelenih očiju plam.
Čežnja me stalno u nazad vuče,
još želim dragi mi lik,
uzalud, uzalud, stranica prazna,
a u njoj tužan stih.
I dalje listam, tragam za tobom,
ma gde si, kad bih znao,
budi se sumnja, grudi se stežu,
dal’ sam te i imao.
Dali si bila u mojoj bašti,
ruža il drugi cvet?
ili si samo u bujnoj mašti,
obišla sa mnom svet.
Poslednju stranicu prošlosti vrtim,
nažalost sada znam,
ti si mi bila nada i želja,
bila si samo san.
Milovan Petrović