Da li ne čujem stvarne šumove
šumskih tumaranja izgubljenih duhova,
onih krampusa decu što plaše,
ili je zaista mir svekoliki
u stvaranju novih osećanja stvarnosti
put ka tebi najzad pronašao,
pa ti na grudi nežno položio
šapate moje iz najvećih priča
što svake daljine mogu da približe,
pa onda si blizu, tu opet kod mene,
i sanjaš u miru taj najlepši san.
Da li ne čujem stvarne cvrkute
onih šarenih nežnih i lepih
malenih stvorenja leteće lepote,
ili i oni spavaju, ćute, ne lete,
sanjaju i oni te tvoje snove,
sa tobom isto ćute i greju te,
ta divna stvorenja iz tvoje bajke
o snovidjenjima najlepšeg slavuja,
onog najboljeg, najdražeg, najlepšeg,
koji sad povijen ćuti, spava i sanja,
bez cvrkuta, utihom, tvoj najlepši san.
(Bgd, 28.Maj 2017)
JEDNOM KADA SE PROBUDIŠ PORED MENE, JEDNOM KADA SE PROBUDIŠ PORED NAS<