ZVEZDE SU MOJE DRUGE
Moje su druge noću zvezde,
kada je nebo vedro i sjajno,
jer san da dodje nikako neće,
a, vuče nas nešto obostrano…
Ko’ da smo sestre oduvek bile,
na balkonu prizor opija me svu,
nemo u tišini sve dovoljno je,
pogled uz titraj i svod je tu!!
A, noć sve dublja i jasnija,
mudrija, sjajna, a voljena,
zrela ko’ grudi buduće majke,
po kome li je krojena!?
Da dar je meni poverujem,
a, svesna sam da preterujem,
i zato ću svakom sakriti,
jer znam da neće shavatiti…
Osećaj da pripadam daljinama,
tim mističinim visinama,
da pletem srebrne konce i krojim,
u kolu s’ njima i ja se brojim!!!
Moje su druge noću zvezde,
kada je nebo vedro i sjajno,
i kada ugledam padalicu,
zaboli me i srce samo…
Plava, žuta ili crvena bila,
sija ko magija srebrnih krila,
obraduje me ko’ dečji smeh,
a, to ne može biti greh…!!!!
© Miladinović Sandra