ZLATOKOSA
Ova vremena, prohujala su, iako sada trenutno teku,
Ova vremena nemaju sansu da daju miran san coveku!
Pogled nekuda lagano klizi, niz reku ka moru, sa tla ka nebu,
IlI ido vrha Himalaja, gde zlatnu mrezu spretno pletu!
I Zlatokosa u njoj je sada, sama sred Raja na ovoj zemlji,
uplela se u zlatnu zamku,
a zemlja ljubavi i prijatelji ?!
Njih davno, davno vise nema,
ili ih davno nije srela?!
Nadala se ali uzalud, na vrhu postade kosa joj bela!
(c) Miladinovic Sandra
