Ti, muziko moga tela,
zbog koje u ritmu cak i disem,
zauzimas svaku moju misao
i ne znam kako, iz pepela me dizes!
Tebi poklanjam avanturu,
dah sto sve topi usred leda,
ti setas s’ mojim koracima,
s’ tobom i letim, kada uztreba!
Tvoji dodiri me celu lome,
ali, onako slatko i bez stida,
predajem ti se opusteno,
na otvorenom ili u cetiri zida!
Ti, muziko moga tela,
zbog koje zaboravljam dan i cas,
ruke uvijam oko tela i kosu mrsim,
a, sve to je zbog nas!?
Mi smo tandem za svanuca,
mi smo luka svih brodova,
svuda gde se ludo njise,
ispod nebeskih svodova!
Ti, muziko moga tela,
zbog koje me vuku nebeske struje,
osecam poglede i cujem glasove,
a, cini mi se da ne postoje!
Zaboravljas na mene, ali ja ne,
bez tebe sam kao ranjena ptica,
zauzimas svaku moju misao,
i ne znam kako, citam ti s’ lica!
Ti, muziko moga tela!
©Miladinovic Sandra
Tvoja poezija, Sandra, cini moj zivot raskosnim..
Veliki pozdrav!
A, sta reci, pa kome to ne gode ovakvi komentaru i ne daju mu snagu da bude bolji u svemu sto radi?! Hvala puno i tebi puno pozdrava!
Sandra