SIVILO – Milovan Petrović

Crni oblaci prekriše nebo, magle doneše previše sive. jesen ubija pesnika u meni, ni muze više ovde ne žive.   Lišće odavno izgubi žutu, tu finu boju jesenje topline, s’ njom se izgubi pesnik u meni, dušu prekriše boje sive.   Skupljam ostatke pesničke duše, po sivilu polja još tražim stih, ruka mi drhti, ništa … Настави са читањем “SIVILO – Milovan Petrović”

Crni oblaci prekriše nebo,

magle doneše previše sive.

jesen ubija pesnika u meni,

ni muze više ovde ne žive.

 

Lišće odavno izgubi žutu,

tu finu boju jesenje topline,

s’ njom se izgubi pesnik u meni,

dušu prekriše boje sive.

 

Skupljam ostatke pesničke duše,

po sivilu polja još tražim stih,

ruka mi drhti, ništa novo,

da li ću naći neki od njih.

 

Predamnom papir i dalje prazan,

stihovi vešto u maglu beže,

sivilo, sivilo, svuda u meni,

sivilo zbog tebe, ne zbog jeseni.

 

Sivilo, sivilo, što dušu steže,

o… zašto i stihovi s tobom beže.

 

Milovan Petrović

–

JA TE VOLIM TAKVU KAKVA JESI – Milovan Petrović

Sve su laži o prošlosti tvojoj, crna knjiga tvojih iskušenja, pričaš priče, peglaš paučinu, zaboravi to ništa ne menja.   Sve je crno, senke i prašina, siva prošlost maglom prekrivena, ne pravdaj se, ne muči se više, zaboravi to ništa ne menja.   Ja te volim takvu kakva jesi, i ne slušam šta je prošlost … Настави са читањем “JA TE VOLIM TAKVU KAKVA JESI – Milovan Petrović”

Sve su laži o prošlosti tvojoj,

crna knjiga tvojih iskušenja,

pričaš priče, peglaš paučinu,

zaboravi to ništa ne menja.

 

Sve je crno, senke i prašina,

siva prošlost maglom prekrivena,

ne pravdaj se, ne muči se više,

zaboravi to ništa ne menja.

 

Ja te volim takvu kakva jesi,

i ne slušam šta je prošlost tvoja,

izbrisano gumicom zauvek,

sad je važno da si samo moja.

 

Milovan Petrović

–

НИКОМЕ НИКАДА… – Миладиновић Сандра

НИКОМЕ НИКАДА… Никоме никада не признај да се знамо и да смо једно другом и сабласт и јава, ни да смо се љубави жедни стапали осмесима, пожудно додиривали руке и грлили стопалима… Наше тајне не признај ни у најгорим мукама, жар нека нам у шакама гори, јер док се моја обала са твојим жубором стапала, … Настави са читањем “НИКОМЕ НИКАДА… – Миладиновић Сандра”

1451334974pizapw1407098417

НИКОМЕ НИКАДА…

Никоме никада не признај
да се знамо
и да смо једно другом
и сабласт и јава,
ни да смо се љубави жедни
стапали осмесима,
пожудно додиривали руке
и грлили стопалима…
Наше тајне не признај
ни у најгорим мукама,
жар нека нам у шакама гори,
јер док се моја обала
са твојим жубором стапала,
увек смо нежно шапутали
„ Боже, колико те волим!“
Сањај и када си будан,
одлутај и када си присутан,
забранити нам не могу овај дар,
освојићу стазе зведане,
ту на твојим рукама,
„слепило“ нам је исто
и тамно баш као гар….
У џунгли монотоније,
да ли су страхови битни,
звуци пролазности
ил’ других очију пар!?
Никоме признати нећу,
жељу која на уснама почива
трагове што талас спира,
Небо нек за нас зна!

(с) Миладиновић Сандра

НЕПОЗНАТО ЛИЦЕ – Миладиновић Сандра

НЕПОЗНАТО ЛИЦЕ Лутала сам никада више, а сањала никада мање, куд ме очи преварише, да ни савест не признаје…. Да покупим све кораке, све доказе и неверства, колико сам себи крива, зашто ми је кожа тесна… Ништа не би променило издајника, ни недела, тамо где се горко слило, коса ми је оседела… Тамо где сам … Настави са читањем “НЕПОЗНАТО ЛИЦЕ – Миладиновић Сандра”

1451334974pizapw1407098417

НЕПОЗНАТО ЛИЦЕ

Лутала сам никада више,
а сањала никада мање,
куд ме очи преварише,
да ни савест не признаје….
Да покупим све кораке,
све доказе и неверства,
колико сам себи крива,
зашто ми је кожа тесна…
Ништа не би променило
издајника, ни недела,
тамо где се горко слило,
коса ми је оседела…
Тамо где сам јаде крила
листови су сасвим бели,
где сам себе оставила,
вихори су траг замели..
У бунилу слутње када сам
са тамнилом трговала,
сулудо сам крв пролила,
јефтино сам се себе дала…
Тек сада видим једно лице,
непознато, магловито,
не чудим се баш ни мало,
страно ми је као нико…
Тек сада видим ону ружу,
што се спрема да процвета,
често ми је бол задала,
а “сломи” ме овог лета…
(с) Миладиновић Сандра

U MASI PROLAZNIKA – Milovan Petrović

Na sobi zatvoren prozor, na zidu tvoja slika, mislim da čujem korake tvoje, u masi prolaznika. Otvaram prozor pogledam dole, nigde poznatog lika, samo se čuje odjek koraka, u masi prolaznika. Vraćam se tužan, sedam na krevet, na zidu ista slika, zašto te nema dole da prođeš, u masi prolaznika. Ponovo čujem poznate zvuke, to … Настави са читањем “U MASI PROLAZNIKA – Milovan Petrović”

Na sobi zatvoren prozor,
na zidu tvoja slika,
mislim da čujem korake tvoje,
u masi prolaznika.

Otvaram prozor pogledam dole,
nigde poznatog lika,
samo se čuje odjek koraka,
u masi prolaznika.

Vraćam se tužan,
sedam na krevet,
na zidu ista slika,
zašto te nema dole da prođeš,
u masi prolaznika.

Ponovo čujem poznate zvuke,
to mora da tvoja je štikla,
pogledam dole,
to kesten pada,
u masi prolaznika.

Sad kunem  drvo kestena,
zaista ružna slika,
zašto baca plodove svoje,
u masi prolaznika.

Milovan Petrović

–

BILA SI SAMO SAN – Milovan Petrović

Listam stranice prošlosti svoje, lagano dan po dan, u njima tražim kose tvoje, zelenih očiju plam.   Čežnja me stalno u nazad vuče, još želim dragi mi lik, uzalud, uzalud, stranica prazna, a u njoj tužan stih.   I dalje listam, tragam za tobom, ma gde si, kad bih znao, budi se sumnja, grudi se … Настави са читањем “BILA SI SAMO SAN – Milovan Petrović”

Listam stranice prošlosti svoje,

lagano dan po dan,

u njima tražim kose tvoje,

zelenih očiju plam.

 

Čežnja me stalno u nazad vuče,

još želim dragi mi lik,

uzalud, uzalud, stranica prazna,

a u njoj tužan stih.

 

I dalje listam, tragam za tobom,

ma gde si, kad bih znao,

budi se sumnja, grudi se stežu,

dal’ sam te i imao.

 

Dali si bila u mojoj bašti,

ruža il drugi cvet?

ili si samo u bujnoj mašti,

obišla sa mnom svet.

 

Poslednju stranicu prošlosti vrtim,

nažalost sada znam,

ti si mi bila nada i želja,

bila si samo san.

 

Milovan Petrović

ZAUSTAVITE DAH -milka vukic vujnovic

“ljubav za Ljubav” . Kad fotografije kraste bolne pokidaju Krila proslosti dan ti potamne, Dvije decenije i duze Mene more Jadrana i Velebit bude… Zaustavite mi dah, sakrijete dan, Predugo sam cestica praha… Iskorjenite jalove nade Krvotok su poderale, Tamosnja suncana jutra me pozivaju Rumene veceri mirisom dodiruju, Moja dusa iz grudi iskace i bjezi… Punta … Настави са читањем “ZAUSTAVITE DAH -milka vukic vujnovic”

“ljubav za Ljubav”

.

Kad fotografije kraste bolne pokidaju

Krila proslosti dan ti potamne,

Dvije decenije i duze

Mene more Jadrana i Velebit bude…

Zaustavite mi dah, sakrijete dan,

Predugo sam cestica praha…

Iskorjenite jalove nade

Krvotok su poderale,

Tamosnja suncana jutra me pozivaju

Rumene veceri mirisom dodiruju,

Moja dusa iz grudi iskace i bjezi…

Punta nema vrata otkljucana.

Zaustavite mi dah, smiluje se,

Plasi me unutrasnji strah;

Duh i dusa zauvjek ce me ostaviti

Ovo malo mene, sto dise –  ce da uniste.

КРУГОВИ – Промоција књиге Љубодрага Обрадовића у Варварину 07.08.2014. године

КРУГОВИ… Лете кругови око мене, на вртешци врти се мој свет. Зашто другима срце зебе и боли их сваки мој успех? Зашто живот свој ритам има, а мој већ ко стари вергл шкрипи? И како даље сам да пливам, кад ми спокој у чемер кипи? Сваког дана изазов већи, летим ко пчела на нови цвет! … Настави са читањем “КРУГОВИ – Промоција књиге Љубодрага Обрадовића у Варварину 07.08.2014. године”

КРУГОВИ…

Лете кругови око мене,
на вртешци врти се мој свет.
Зашто другима срце зебе
и боли их сваки мој успех?

Зашто живот свој ритам има,
а мој већ ко стари вергл шкрипи?
И како даље сам да пливам,
кад ми спокој у чемер кипи?

Сваког дана изазов већи,
летим ко пчела на нови цвет!
Ко ће мене сад да усрећи,
кад немир мој врти цео свет?

Настави са читањем “КРУГОВИ – Промоција књиге Љубодрага Обрадовића у Варварину 07.08.2014. године”

NISI ZNALA – Milovan Petrović

Nisi znala da postojim, da me puti tebi nose, da sam rođen samo zate, da milujem tvoje kose.   Nisi znala da sam seme, što sa poljem žito daje, nisi znala da sam senka, što za tobom uvek traje.   Nisi znala, čekala si, ne imala, imala si, sad si srećna, pa neka si, a … Настави са читањем “NISI ZNALA – Milovan Petrović”

Nisi znala da postojim,

da me puti tebi nose,

da sam rođen samo zate,

da milujem tvoje kose.

 

Nisi znala da sam seme,

što sa poljem žito daje,

nisi znala da sam senka,

što za tobom uvek traje.

 

Nisi znala, čekala si,

ne imala, imala si,

sad si srećna, pa neka si,

a i ja sam jer moja si.

 

 

Milovan Petrović

 

 

PESMA O MOJOJ SLIKARKI – Milovan Petrović

Jutarnje sunce umiva gradić, za kim te želja mine, srce ti puno, sad si u njemu i gledaš sa visine. Stražilovom pesma, ptica se širi, slikati nešto se mora, pred tobom platno, kičica u ruci, paleta puna boja. Po belom platnu, sigurna ruka, vešto ti četkicu vuče, blistaš od sreće, dok srce igra, ponovo ti … Настави са читањем “PESMA O MOJOJ SLIKARKI – Milovan Petrović”

Jutarnje sunce umiva gradić,
za kim te želja mine,
srce ti puno,
sad si u njemu
i gledaš sa visine.

Stražilovom pesma,
ptica se širi,
slikati nešto se mora,
pred tobom platno,
kičica u ruci,
paleta puna boja.

Po belom platnu,
sigurna ruka,
vešto ti četkicu vuče,
blistaš od sreće,
dok srce igra,
ponovo ti si kod kuće.

Na platnu lagano,
sveže boje,
prve obrise prave,
crkvena porta,
česma”Četir’ Lava”,
u centru “Patrijaršija” spava.

Sad se na platnu,
prelepih boja
rađa poema nova,
pa se i mladi,
besmrtni pesnik,
smeši sa Stražilova.

Ovo je igra,
tebe i Branka,
probaste ko bolje ume,
voljeno mesto,
Sremske Karlovce,
u slici il reči da razume.

Milovan Petrović