JEDAN ČOVEK U DALJINU ODE – Milovan Petrović
Ostali su tragovi u snegu jedan čovek u daljinu ode šta ga na put daleki natera gde ga staze u nevreme vode. Krenuo je negde prema jugu negde tamo gde mu mladost osta gde ostavi to što naći neće, lutao je, sad mu svega dosta. Obišao kuglu je zemaljsku, sve tražeći mesto svoje … Настави са читањем “JEDAN ČOVEK U DALJINU ODE – Milovan Petrović”
Ostali su tragovi u snegu
jedan čovek u daljinu ode
šta ga na put daleki natera
gde ga staze u nevreme vode.
Krenuo je negde prema jugu
negde tamo gde mu mladost osta
gde ostavi to što naći neće,
lutao je, sad mu svega dosta.
Obišao kuglu je zemaljsku,
sve tražeći mesto svoje sreće,
ne znajući da ga tamo nema,
u daljini pronaći ga neće.
Sad kada je mladost prohujala
kad sve prođe i vratit se neće,
shvatio je ali jako kasno,
da je stalno bežao od sreće.
Sada hrli dole prema jugu
ne smeta mu ni ledena zima,
želi samo mestu sreće doći,
dok još snage u telu mu ima.
Milovan Petrović
–
Nesanicom – Miro Beribaka
Nesanicom… . Opet me je pogledala, nenadano, ni treptala nije, nekako, kao sa prijekorom, kao da mi hoće nešto reći, i tako je čekala …, a ja sam pognuo glavu, zbunjen, skoro pa sa osjećajem krivnje kao pred presudu … Podigoh pogled, i opet me njene znatiželjne oči vratiše u stvarnost, i samo što joj … Настави са читањем “Nesanicom – Miro Beribaka”

Nesanicom…
.
Opet me je pogledala, nenadano,
ni treptala nije,
nekako, kao sa prijekorom,
kao da mi hoće nešto reći,
i tako je čekala …,
a ja sam pognuo glavu, zbunjen,
skoro pa sa osjećajem krivnje
kao pred presudu …
Podigoh pogled,
i opet me njene znatiželjne oči
vratiše u stvarnost,
i samo što joj ne rekoh -reci-…
.
U tom času i oblaci nekuda odoše,
mjesec se punoćom javi,
otpuhnuh još jedan dim,
zapitah sebe
-jesi li njeno ime Ljubav ili tek Požuda-,
ne nađoh odgovor,
Strast svakako jeste!
.
Pogledah cigarete, pa budilnik,
pa mjesec, dvoumih se …,
neće li san na oči!
.
Miro Beribaka
KUPILA SAM SMRTOVNICU milka vukic vujnovic
“ljubav za Ljubav” . Proslost magle se ne skriva, Utinja je poplavom zamrla… Vjeverica na mjesecinu zavija Zivotni temelji su izgubljeni. . Da li to smijeh nedodjije oci zaliva Tisina u gluhonijemosti se raspreda Tuga puca otrovnim porama Kupila sam smtovnicu – snovima. . Protjeran i nepozeljan clan zajednice vapi… Nek padnu komete na bespuce… Mogu … Настави са читањем “KUPILA SAM SMRTOVNICU milka vukic vujnovic”
“ljubav za Ljubav”
.
Proslost magle se ne skriva,
Utinja je poplavom zamrla…
Vjeverica na mjesecinu zavija
Zivotni temelji su izgubljeni.
.
Da li to smijeh nedodjije oci zaliva
Tisina u gluhonijemosti se raspreda
Tuga puca otrovnim porama
Kupila sam smtovnicu – snovima.
.
Protjeran i nepozeljan clan zajednice vapi…
Nek padnu komete na bespuce…
Mogu li molitve danonocne rastopiti ledenjake…?!
….
Moja smrtovnica nema ni prevodioca.
.
XVII POETSKE KRATKE PRIČE – ČEDO Marina Adamović
Majka je grlila dete. Dete je uzvraćalo sneno. Majka ga je ljubila i pevala. Uspavanke su nicale iz srca. Dete je bilo prekrasno, o, zlatno. Kakvo može biti ono koje je voljeno i ničim opterećeno? Kakva može biti majka koja je dobila dar neba i sveta? Prelepa slika idile nad idilama. Majka grli jastuk sa … Настави са читањем “XVII POETSKE KRATKE PRIČE – ČEDO Marina Adamović”
Majka je grlila dete. Dete je uzvraćalo sneno. Majka ga je ljubila i pevala. Uspavanke su nicale iz srca. Dete je bilo prekrasno, o, zlatno. Kakvo može biti ono koje je voljeno i ničim opterećeno? Kakva može biti majka koja je dobila dar neba i sveta? Prelepa slika idile nad idilama. Majka grli jastuk sa dlačicom kose čeda koga nema. Dlačica, naprotiv, tvrdi da ga ima.
BOŽIĆ… (negde daleko) – Milovan Petrović
Napolju vučje vreme hladnoća ujeda lice hladni severac duva put sija od poledice. U kući starica setna vatra u peći tinja napolju drveće belo od mraza i belog inja. Nekad joj ta zimska idila beše lepa i draga kad Božićni dani dođu a sad je izdala snaga. Kuća ko košnica puna vesele … Настави са читањем “BOŽIĆ… (negde daleko) – Milovan Petrović”
Napolju vučje vreme
hladnoća ujeda lice
hladni severac duva
put sija od poledice.
U kući starica setna
vatra u peći tinja
napolju drveće belo
od mraza i belog inja.
Nekad joj ta zimska idila
beše lepa i draga
kad Božićni dani dođu
a sad je izdala snaga.
Kuća ko košnica puna
vesele igre i smeha
beše to dom iz snova
kad Božić u njoj se čeka.
Da li će u šumu po badnjak
večeras moći ići,
pomoći niko joj nema
daleko njeni su ptići.
Ikone stare na zidu
gleda dok suza ide,
skrušeno Boga moli
da dođu bar da je vide.
A tamo negde daleko
u zemlji polarnih noći,
i ptići pate za majkom
ne mogu skoro joj doći.
I tako u kući staroj
za Božić starica sama,
ikone stare na zidu
a oči u suzama.
Milovan Petrović
–
БОЈЕ – Игор Љубић
БОЈЕ – Гледали смо некад у снове заједно, очи су нам тајне скривале у двоје, жмурили смо и постајали једно, а твоје плаво у њима бивало је моје… Моје зелено је прелазило нечујно у твоје, разливало се у сузама онако снено, а сада тамо дишу неке друге боје, и оно зелено је данас само … Настави са читањем “БОЈЕ – Игор Љубић”
БОЈЕ
–
Гледали смо некад у снове заједно,
очи су нам тајне скривале у двоје,
жмурили смо и постајали једно,
а твоје плаво у њима бивало је моје…
Моје зелено је прелазило нечујно у твоје,
разливало се у сузама онако снено,
а сада тамо дишу неке друге боје,
и оно зелено је данас само Њено…
Срећна Нова година !
NOVOGODIŠNJI PLES – Milovan Petrović
Molim te za ples u ovoj noći dok poslednji trenuci godine idu, skrećeš mi pažnju na sat na zidu; “Dvanaest nije, imaj u vidu.” Pogledam u sat,… stvarno nije. Satovi ko da su stali, da li je vreme zaista stalo ili se sat sa mnom šali? Toliko želim ples sa tobom, da igrom … Настави са читањем “NOVOGODIŠNJI PLES – Milovan Petrović”
Molim te za ples u ovoj noći
dok poslednji trenuci godine idu,
skrećeš mi pažnju na sat na zidu;
“Dvanaest nije, imaj u vidu.”
Pogledam u sat,… stvarno nije.
Satovi ko da su stali,
da li je vreme zaista stalo
ili se sat sa mnom šali?
Toliko želim ples sa tobom,
da igrom nam počne Godina nova,
ova je bila godina mašte,
godina nade, godina snova.
U Novoj želim da nam se snovi
u stvarnost pretvore našu,
nalivam piće i u to ime,
dižem visoko čašu.
Pogledam u sat i dalje stoji,
to mora da greška je neka,
zašto se mora ples ljubavi
toliko dugo da čeka?
Milovan Petrović
–
Sve će jednom nestati – Miro Beribaka
. Sve će jednom nestati, davnim će se zvati, i što je bilo i što bilo nije …, samo će ostati svjetlucav prah da nam ga vjetar, katkad, po kosi prospe, dok nas oblijeva rumen zalaska sunca, i da nam se uglovi usana u osmjeh šire, sa sjetom na pomisao, što je nekada bilo i … Настави са читањем “Sve će jednom nestati – Miro Beribaka”
.
Sve će jednom nestati,
davnim će se zvati,
i što je bilo
i što bilo nije …,
samo će ostati svjetlucav prah
da nam ga vjetar, katkad,
po kosi prospe,
dok nas oblijeva rumen
zalaska sunca,
i da nam se uglovi usana
u osmjeh šire,
sa sjetom na pomisao,
što je nekada bilo
i što nikada bilo nije …
.
Miro Beribaka

