Lepa Simić – Miris proleća….
PESME NEDELJE MARTA 2015.BIRA – Lepa Simic
TRAG – Gorica Stanković Neko će nekad na listovima prašnjavih knjiga čitati život pretvoren u mastilo. Na papiru izlomljenih arija i promašenih tonova čitaće se duša jednog pesnika. Kako su osmesi, tugu skrivali u mrak i budni snovi molili za prolećna krila. Videće vence od trnja bačene u očne daljine ispod nasmejanog neba. Ulice … Настави са читањем “PESME NEDELJE MARTA 2015.BIRA – Lepa Simic”
TRAG – Gorica Stanković
Neko će nekad
na listovima prašnjavih
knjiga čitati život
pretvoren u mastilo.
Na papiru izlomljenih arija
i promašenih tonova
čitaće se duša jednog pesnika.
Kako su osmesi,
tugu skrivali u mrak
i budni snovi molili
za prolećna krila.
Videće vence od trnja
bačene u očne daljine
ispod nasmejanog neba.
Ulice će zaboraviti korake
samo će ostati trag
uspavanih pesama
u proživljenom krugu
GREŠNA SAM – Milka Vukić.V.
~ljubav za Ljubav~
.
Grešna sam ja, grešna se i rodila
Nisam čistu ljubav upoznala…
Sebične misli nečasni demon usadi
Po kamenju padam i krvarim.
.
Priznajem svoju nemoć i strahove
Grešna sam Gospode, izbavi me iz prljave jaruge…
Nauči me istrajno moliti se…pokajanje steći,
Toplom suzom ovu smradnu nutrenjenost natopiti.
.
Grešna sam ja…Bogomajko pomozi mi,
Poduči kako se vole i čuvaju najsvijetliji,
Trpeljivo ću sva iskušenja
Ne izvedi me ispred Svevišnjega prije očišćenja.
. Прочитано 16. пута
PESME PTICE SIRIN – Nena Miljanović
Sad posle tebe
Molim se
Da mi oproste ptice
Što više nemam čim da letim
I poezija
Što ne umem da pevam
Poslednje raspevano pero
Iz krila rajske ptice Sirin u sebi
Iščupala sam iz duše
I zašiljeno bolom
Zabola duboko u srce
Da napišem najskuplju ljubavnu o tebi
(piše se posle ljubavi i plaća dušom )
U nadi
Da je još crvenog mastila u meni
Uzalud
Poslednju kap
Odneo si između stisnutih usana
U ćutanju
Koje je ubilo moju Sirin
Sad posle mene
Molim se
Da sam sebi oprostiš
Ono što smo ti oprostili
Moje pesme o tebi i ja:
Moju Ljubav
KRUG -MIRJANA ŠARAC
Знам да рећи ћеш;
Чекам, ево већ читав један Живот
корак твојих скитница на мом друму
Твој сат иде споро…
И свих седам велова ево скинућу
да ту Тајну Чекања поделим са Тобом!
Знам да рећи ћеш ми;
Оседех и боре су мапу изгубљеног дрхтаја на мом лицу уклесале
Чекајући да те Дочекам!
А, знакови су били ретки
Kао љубав у баченој бомби ван граница времена
а ипак Чекам и Дочекаћу те!
Макар још један рат ишао предамном
Макар још један гроб мој остао отворен
Макар срушили све бране и ограде
и људи се у звери обрели,
Чекам те!!!
Знам да рећи ћеш ми;
Ево сад плетем сам у беспућу овог олињалог и гладног града
све што је остало
све што је претекло и могло се наћи у мени
а да сличи Чекању с почетка
И предем нервне завршетке да Дочекам а да није Сан,
И останем колко толко присебан и нормалан
када те Дочекам да те Препознам!
Утеху су доносили и односили тамјани сећања,
Барут и крици ветрова
расплитали су Маске оних које су Глумиле да њих Чекам
лажирајући светлост своје ноћи жалећи што Њих не чекам
јер падоше и предаше се порнографији ове јаве
Док ја и даље познајући корак твој
Чекам те јер знам да ћеш доћи!
Знам да рећи ћеш ми;
Олујни вапаји затурених клонова у гету не знају за ту Магију Чекања
Они само симулирају Живот који Ја преживех Чекајући Твоју Kомету
Бранећи се од псеудодуха и пимитивизма садашњег света!
Знам да рећи ћеш ми и то;
Kолико је птица злослутница претило да прождере тог Војника Свести
Kад пре огледало ступим да не пљунем
На мемљиви пут руку да не пружим…
И зло у очи да погледам
Па ко псето реп да повијем и у мишију рупу себе скријем
Да останем колко толко нормалан и присебан
Kада Дочекам да те Препознам
И ту патолошку потребу Чекања Тебе
нахраним новим немиром што извире…
И дане бројим
Ноћи кујем
У лагумима тишину тајим
Ћутањем невину стрепњу у недрима гајим
Равницом кад пођеш
Да видим топле стопе твоје
У беоњачама загрљај да спремим
И Дочекам Тебе Чекајући!
Знам да рећи ћеш ми и то;
Kолико је јутара однело гранате садашње свести
Kолико се зора распукло пред очима овим у неповрат
Да Заврши и овај Kруг мог Чекања Тебе!!!
*** Radenko Nastić
Krvoliptajem nedostupno sazri. Doziv u noćnoj grimasi Korenjem ukoreni se. Prostorom prozreh zenica tamu, Daljinama zaćutah Likom da usnim te spokojan. Gorko,o Tvorče,beljenje neumitno. Zaiskah bekstvom . Tugom zaiskah. Odjeci mrtvi….. Ni ptica,raskošna dragost, Ni cvet.Ne otkri. Nečitkost,o Tvorče,nečitkost Bolno dotiče. Jutrom zapamćena nevinost O kuda?Kuda se stiče?
Krvoliptajem nedostupno sazri.
Doziv u noćnoj grimasi
Korenjem ukoreni se.
Prostorom prozreh zenica tamu,
Daljinama zaćutah
Likom da usnim te spokojan.
Gorko,o Tvorče,beljenje neumitno.
Zaiskah bekstvom .
Tugom zaiskah.
Odjeci mrtvi…..
Ni ptica,raskošna dragost,
Ni cvet.Ne otkri.
Nečitkost,o Tvorče,nečitkost
Bolno dotiče.
Jutrom zapamćena nevinost
O kuda?Kuda se stiče?
U TVOJE RJEČI… ~milka vukić vujnović
~ljubav za Ljubav~ . U tvoje rječi se nastanila Njima se kalemila, … Vazduhom ljubav odašiljala Blagodatnu istinu prema srcu blokirala. . Vjetrovi mjenjaju smjerove Neljudi životna obećanja… Ne odstupi od tebe nikada, U tvoje rječi se uklesala. . Izgubi životne puteve, poleti u visine, Vrijeme ti umu vrata uma otvara… Suzna naricaljka više nema dometa. … Настави са читањем “U TVOJE RJEČI… ~milka vukić vujnović”
~ljubav za Ljubav~
.
U tvoje rječi se nastanila
Njima se kalemila,
…
Vazduhom ljubav odašiljala
Blagodatnu istinu prema srcu blokirala.
.
Vjetrovi mjenjaju smjerove
Neljudi životna obećanja…
Ne odstupi od tebe nikada,
U tvoje rječi se uklesala.
.
Izgubi životne puteve, poleti u visine,
Vrijeme ti umu vrata uma otvara…
Suzna naricaljka više nema dometa.
Vječna joj pamjat, vjecna pamjat…
A tebi, bol i muka.
Jutarnja scena Aleksandar Knežević
Izgled oslikava rečima, crta kakvu kosu ima. Nevažna je figura, što se tiče mene, kako je diva jutarnje scene? Svetlost rasplinjava na krake, svitanju je udhnula zrak, razbija tmurne oblake nestao je mrak. Rane sate lovi žale se petlovi, kuda ide svet ludi zvezda ih budi.
Izgled oslikava rečima,
crta kakvu kosu ima.
Nevažna je figura,
što se tiče mene,
kako je diva
jutarnje scene?
Svetlost rasplinjava na krake,
svitanju je udhnula zrak,
razbija tmurne oblake
nestao je mrak.
Rane sate lovi
žale se petlovi,
kuda ide svet ludi
zvezda ih budi.
ŽELEO SAM PESMOM TE OBUĆI – Milovan Petrović
Želeo sam pesmom te obući k’o što niko obuk’o te nije, u haljinu cvetnu izatkanu, od stihova moje poezije. Želeo sam mastilom i perom dočarati osećanja moja, kad me jutrom sanjivog probudi nežni osmeh, topla ruka tvoja. Želeo sam i još uvek želim da sve dane u poemu stavim, da opevam sve trenutke … Настави са читањем “ŽELEO SAM PESMOM TE OBUĆI – Milovan Petrović”
Želeo sam pesmom te obući
k’o što niko obuk’o te nije,
u haljinu cvetnu izatkanu,
od stihova moje poezije.
Želeo sam mastilom i perom
dočarati osećanja moja,
kad me jutrom sanjivog probudi
nežni osmeh, topla ruka tvoja.
Želeo sam i još uvek želim
da sve dane u poemu stavim,
da opevam sve trenutke naše,
k’o boginju pesmom da te slavim.
Želeo sam i to moraš znati
naše dane u pesmu da vratim,
sve trenutke iz života našeg
večnim stihom svojim da pozlatim.
Želeo sam i još želim jako
opevati tebe nije lako.
Želeo sam zar ti jasno nije,
da te satkam ja od poezije.
Milovan Petrović
–
ПОЕТСКО ДРУЖЕЊЕ ПРИЈАТЕЉА И СЕЋАЊЕ НА ДОСИТЕЈА
Дана 28. марта 2015. године у дому пензионера у Шиду одржано је поетско вече стваралаца поезије из Бања Луке, Бјељине, Илинаца, Батроваца, Беркасова, Бачинаца, Лакташа и Шида. Организатор вечери је УДРУЖЕЊЕ ПЕСНИКА СРБИЈЕ ПОЕЗИЈА-СРБ, Књижевни клуб “Шид” из Шида. Договорена је узајамна сарадња Књижевног клуба “Јован Дучић” из Бјељине, “Стиховница” из Бања Луке и Књижевног … Настави са читањем “ПОЕТСКО ДРУЖЕЊЕ ПРИЈАТЕЉА И СЕЋАЊЕ НА ДОСИТЕЈА”
Дана 28. марта 2015. године у дому пензионера у Шиду одржано је поетско вече стваралаца поезије из Бања Луке, Бјељине, Илинаца, Батроваца, Беркасова, Бачинаца, Лакташа и Шида. Организатор вечери је УДРУЖЕЊЕ ПЕСНИКА СРБИЈЕ ПОЕЗИЈА-СРБ, Књижевни клуб “Шид” из Шида. Договорена је узајамна сарадња Књижевног клуба “Јован Дучић” из Бјељине, “Стиховница” из Бања Луке и Књижевног клуба Шид. Размењени су лепи стихови и одржано је поетско вече у знак на сећање на Доситеја Обрадовића. У припреми је велика књижевна маинфестација која ће окупити све видове уметности наше Општине. У пријатној атмосфери поете из дијаспоре даровале су књиге за Народну Библиотеку “Симеон Пишчевић” у Шиду.
http://www.sidskiportal.net/index.php/prezentacije/knjizevni-klubovi/kk-blagoje-jastrebic-vasica/344-poetsko-druzenje-i-secanje-na-dositeja
http://www.poezijascg.com/PHP-Nuke/modules.php?name=News&file=article&sid=7810
Настави са читањем “ПОЕТСКО ДРУЖЕЊЕ ПРИЈАТЕЉА И СЕЋАЊЕ НА ДОСИТЕЈА”
PESMA PTICE SIRIN – Nena Miljanović
Sad posle tebe Molim se Da mi oproste ptice Što više nemam čim da letim I poezija Što ne umem da pevam Poslednje raspevano pero Iz krila rajske ptice Sirin u sebi Iščupala sam iz duše I zašiljeno bolom Zabola duboko u srce Da napišem najskuplju ljubavnu o tebi (piše se posle … Настави са читањем “PESMA PTICE SIRIN – Nena Miljanović”
Sad posle tebe
Molim se
Da mi oproste ptice
Što više nemam čim da letim
I poezija
Što ne umem da pevam
Poslednje raspevano pero
Iz krila rajske ptice Sirin u sebi
Iščupala sam iz duše
I zašiljeno bolom
Zabola duboko u srce
Da napišem najskuplju ljubavnu o tebi
(piše se posle ljubavi i plaća dušom )
U nadi
Da je još crvenog mastila u meni
Uzalud
Poslednju kap
Odneo si između stisnutih usana
U ćutanju
Koje je ubilo moju Sirin
Sad posle mene
Molim se
Da sam sebi oprostiš
Ono što smo ti oprostili
Moje pesme o tebi i ja:
Moju Ljubav
СЛУГА ПРОЛЕЋА – Миладиновић Сандра
СЛУГА ПРОЛЕЋА Пој птица, то је сам Рај, месечина обасјава крај… Жагор као полен живота… Кошава је и није грехота смејати се гласно… Док ноћ жури у дан, не треба ми сан, јер хоћу да играм као трепераво лишће да се као сврдло окрећем у ритму разигране улице….и процветалих грана…и, да бдим до сањивог јутра, … Настави са читањем “СЛУГА ПРОЛЕЋА – Миладиновић Сандра”
СЛУГА ПРОЛЕЋА
Пој птица,
то је сам Рај,
месечина
обасјава крај…
Жагор као полен живота…
Кошава је и није грехота
смејати се гласно…
Док ноћ жури у дан,
не треба ми сан,
јер хоћу да играм
као трепераво лишће
да се као сврдло
окрећем у ритму
разигране улице….и
процветалих грана…и,
да бдим до сањивог јутра,
а онда наставим даље
макар сама…
низ сокаке и поља
кроз градове и села севера у југа…
Бићу срећна, а и боља,
пролећу ћу бити слуга…
(с) Миладиновић Сандра








