Ruke su njene uvek hladne – Nenad Đekić

Ruke su njene uvek hladne a  njen mi dodir toliko prija, jer joj je duša mila i vedra a  osmeh, od sunca jače sija.   Samo se sledim kada me dirne, ali od toga bežat ne mogu, jer u toj igri ruke su važne, važnije možda i od veza nogu.   Nekad  nas svlada zanos ritma, … Настави са читањем “Ruke su njene uvek hladne – Nenad Đekić”

Ruke su njene uvek hladne

a  njen mi dodir toliko prija,

jer joj je duša mila i vedra

a  osmeh, od sunca jače sija.

 

Samo se sledim kada me dirne,

ali od toga bežat ne mogu,

jer u toj igri ruke su važne,

važnije možda i od veza nogu.

 

Nekad  nas svlada zanos ritma,

nose nas zvuci melodije stare,

pa mi priđe toliko blizu

da mi se oči, odmah užare.

 

Često mi bude toliko bliska

da osetit mogu njen topli dah,

pa mi dođe pusta želja,

da joj ukradem poljubac blag.

 

Ne mogu više da se borim,

osećanja me nežna  vuku ka dnu,

pa ljutit rešim da napustim društvo,

u kome često ja viđam nju.

 

Ali ne mogu, ostajem vezan,

zatočen kao uhvaćen u zlu,

jer ne bi život mogao da živim,

ako još jednom ne vidim nju.

КОСТИНА ПЕСМА…… Миладиновић Сандра

КОСТИНА ПЕСМА Е ,сада ме слушајте, прошла су два лета, корачам сигурно, а причам кад треба… Задовољан јесам, али једно схватите, ја сам главни у кући, то добро запамтите… Зар краљу не пристају и круна и престо? Ово причам само, да сви знају место…! Када тату тражим, одмах да се створи, мама кад’је љута, нека … Настави са читањем “КОСТИНА ПЕСМА…… Миладиновић Сандра”

kosta

КОСТИНА ПЕСМА

Е ,сада ме слушајте,
прошла су два лета,
корачам сигурно,
а причам кад треба…
Задовољан јесам,
али једно схватите,
ја сам главни у кући,
то добро запамтите…
Зар краљу не пристају
и круна и престо?
Ово причам само,
да сви знају место…!
Када тату тражим,
одмах да се створи,
мама кад’је љута,
нека не говори,
а баке и деке,
нек се не противе,
да би ме голицали,
треба да поживе…
Што се тиче бате,
коме дочек спремају,
на мојој је страни он,
зато нек не дремају!
Само ако буду нежни,
онако до бесвести,
ми ћемо их слушати
то су добре вести!

(с) Миладиновић Сандра

БРАТАНЦУ КОСТИ МИЛАДИНОВИЋ ЗА ДРУГИ РОЂЕНДАН

PROLECE U JESENI ~ milka vukic v.

. Zazivi prolece u jeseni, Prirodni ritam uznemiri… Skakuce mozdanim vijugama… – magla mu haljine pokidala. . Vec cuje cvrcke, hvata leptire.. Ocekuje zvezdane serenade…. – mrazevi tabane paraju vjetrovi kose cupaju… . Nutrina bolom izdise, Lisce suzom historiju pise… Moze sneg popuniti lokve I kanale… – prolece jesenje se sramno prevrce. . P.S. Svako … Настави са читањем “PROLECE U JESENI ~ milka vukic v.”

.

Zazivi prolece u jeseni,

Prirodni ritam uznemiri…

Skakuce mozdanim vijugama…

– magla mu haljine pokidala.

.

Vec cuje cvrcke, hvata leptire..

Ocekuje zvezdane serenade….

– mrazevi tabane paraju

vjetrovi kose cupaju…

.

Nutrina bolom izdise,

Lisce suzom historiju pise…

Moze sneg popuniti lokve I kanale…

– prolece jesenje se sramno prevrce.

.

P.S.

Svako dere opanke svoje….

Dug placas na mostu il cupriji…

Slucajnosti ne postoje….

Samo pokajanje dusu miluje…

Весна Вујачић – НА КАФИ СА… Љубодрагом Обрадовићем

Љубодраг Обрадовић, председник Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у  Крушевцу био је 06.11.2015. године гост Весне Вујичић у ТВ емисији НА КАФИ СА… Интервју је емитован на ТВ Јефимији из Крушевца 08.11.2015. године. Била је то лепа прича о поезији која је започела песмом БОГИЊА, коју је Љубодраг посветио свим женама света. Погледајте интервју … Настави са читањем “Весна Вујачић – НА КАФИ СА… Љубодрагом Обрадовићем”

Љубодраг Обрадовић, председник Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у  Крушевцу био је 06.11.2015. године гост Весне Вујичић у ТВ емисији НА КАФИ СА… Интервју је емитован на ТВ Јефимији из Крушевца 08.11.2015. године. Била је то лепа прича о поезији која је започела песмом БОГИЊА, коју је Љубодраг посветио свим женама света. Погледајте интервју на Веснином You Tube кanalu.

БОГИЊА

Око тебе врти се свет…
Младост, љубав и прилике…
Ти напросто убијаш
сликајући слике,
у којима и крај свој бескрај има!

Око тебе бљешти сјај,
милион срца слути срећу…
Око тебе лампиони,
сви шампиони,
и нада у да ока ти одсјај
заборавити никад нећу…
Настави са читањем “Весна Вујачић – НА КАФИ СА… Љубодрагом Обрадовићем”

Rijeka – Svetozar N.Popović

RIJEKA Rijeka čuva tajne vremena kojim teče Ponekad bistra najčešće mutna Ponegdje premošćena našom mladošću Povezanih obala i starih vrbaka Protiče rijeka koritom vremena I čuva soje tajne od naše prolaznosti Lijevo I desno od vododerina i vodotoka Strme ili blage obale kriju sva proticanja Protiče danas kao i juče ali je mutna Od nekih … Настави са читањем “Rijeka – Svetozar N.Popović”

Svetozar

RIJEKA

Rijeka čuva tajne vremena kojim teče
Ponekad bistra najčešće mutna
Ponegdje premošćena našom mladošću
Povezanih obala i starih vrbaka

Protiče rijeka koritom vremena
I čuva soje tajne od naše prolaznosti
Lijevo I desno od vododerina i vodotoka
Strme ili blage obale kriju sva proticanja

Protiče danas kao i juče ali je mutna
Od nekih vremenom pogubljenih vraćanja
U prošla za danas pripremljena sjećanja
Za prazno za ništa uzavrelo sjutra

Bili smo pod mostom starih neimara
Skvasili noge i nijesmo mogli gaziti dalje
Jer je u rijeci voda bila zaprljana
Našim prljavim neopranim rukama

Rijeka teče i čeprka po obali iz sjećanja
Po prvim susretima i prvim poljubcima
I barci koju je vrtlog prevrnuo ispod mosta
Sa tobom u tada modernoj haljini na tufnama

Bila je mokra ali čista od mojih poljubaca
I uprljana pričom mog najboljeg prijatelja
Od želje da ti ko nekad u vozu opet recituje
Očeve prljave košulje iz objavljenih sjećanja

Rijeka i danas teče istim tokom i obalama
Sa nekim novim zaljubljenim parovima
Dali čista ili prljava od njihovih poljubaca
Čuće se od tihih šapata ili nekih sjećanja

Sve su rijeke iste i imaju ista proticanja
Svrati makar usputno ponekad na bilo koju
Jer sve one teku jednako izmedju svojih obala
Čiste ili prljave od nas i naših prepričavanja

(C) Svetozar N.Popović

JOŠ MESECU DRUŠTVO PRAVIM – Milovan Petrović

Još mesecu društvo pravim, baš su duge noći, sa zvezdama još drugujem, čekam kad ćeš doći. Pijanci me svojim zovu, mene želja mine, da te ljubim noći ove, punoj mesečine. Ti meseče druže stari, što me gledaš tako? ne smeši se ne čudi se, meni nije lako. Sa zvezdama još čekaću, baš su duge noći, … Настави са читањем “JOŠ MESECU DRUŠTVO PRAVIM – Milovan Petrović”

Još mesecu društvo pravim,
baš su duge noći,
sa zvezdama još drugujem,
čekam kad ćeš doći.

Pijanci me svojim zovu,
mene želja mine,
da te ljubim noći ove,
punoj mesečine.

Ti meseče druže stari,
što me gledaš tako?
ne smeši se ne čudi se,
meni nije lako.

Sa zvezdama još čekaću,
baš su duge noći,
još ne gubim nadu svoju
jer znam da ćeš doći.

Kada dođeš ti sa sobom
ponesi svu sreću,
kunem ti se mesečinom
ostavit’ te neću.

Milovan Petrović

ARHANDJEL MIHAJLO ~ milka vukic v.

. Arhandjel Mihajlo!… andjele moj Posjeti i ovaj dom… Blagoslovi gresne ukucane…… Izlijeci svima bolne organe. . Svetlucace nebeske zvezdice.. Pjevace, svirati …slaviti Tebe… Arhandjele nad arhandjelima Nebo i Zemlja Ti pripada. . Blagovesti pune atmosferu… Crkve sluze Tvom blagospevu… Arhandjele – Gospodu si prvi… Slava i hvala u Carstvu TE okrunila. .

.
Arhandjel Mihajlo!… andjele moj
Posjeti i ovaj dom…
Blagoslovi gresne ukucane……
Izlijeci svima bolne organe.
.
Svetlucace nebeske zvezdice..
Pjevace, svirati …slaviti Tebe…
Arhandjele nad arhandjelima
Nebo i Zemlja Ti pripada.
.
Blagovesti pune atmosferu…
Crkve sluze Tvom blagospevu…
Arhandjele – Gospodu si prvi…
Slava i hvala u Carstvu TE okrunila.
.

У јеку времена

У јеку времена оних који се славе, Приватне боли постају јавне. Гледамо таму, бол и јад, И заборављамо то како је бити млад.   У јеку времена где човек постаје роб, Тајне метала, полако постају наш гроб. Лењост нас води ка новоме сунцу, Само да слетимо са пламеном у срцу.   У јеку времена где … Настави са читањем “У јеку времена”

У јеку времена оних који се славе,

Приватне боли постају јавне.

Гледамо таму, бол и јад,

И заборављамо то како је бити млад.

 

У јеку времена где човек постаје роб,

Тајне метала, полако постају наш гроб.

Лењост нас води ка новоме сунцу,

Само да слетимо са пламеном у срцу.

 

У јеку времена где нема хероја,

Слаби су јаки, али без броја.

Мачеви тупи и кретање тромо,

Постајемо оброк трудећи се помно.

 

У јеку времена где живот је кратак,

Губимо вредност малих детаља.

У јеку времена где љубав се рађа,

Само је мржња од исте млађа.

NE PLACITE SUZE ~ milka vukic v.

. Ne placite suze moje… Andjeli tuzni vas broje… Nude vam razumne vrline Gospodnje ste preline… . Ne placite suze Mnogi ih ne cene…. Osuseni su njihovi djonovi U plucnoj sredini. . Lice nakvaseno izbrisa oziljke Rodise se nove pore…zivite iznova… Ne placite suze moje Jutro svice a i jorgovan mirise… .

.
Ne placite suze moje…
Andjeli tuzni vas broje…
Nude vam razumne vrline
Gospodnje ste preline…
.
Ne placite suze
Mnogi ih ne cene….
Osuseni su njihovi djonovi
U plucnoj sredini.
.
Lice nakvaseno izbrisa oziljke
Rodise se nove pore…zivite iznova…
Ne placite suze moje
Jutro svice a i jorgovan mirise…
.

АНЂЕОСКИ ЛИК…..Миладиновић Сандра

АНЂЕОСКИ ЛИК Једне ме очи воле из милоште, увек насмејане и анђеоски миле, једне ме руке додирују стално, а километри деле нас, даљине…. И узмем слику па их гледам дуго, родила нисам два ока та, ал’ ко да јесам, чујеш ли ме срећо? Од када се родише, имам сина два…. Осећам мирис овог враголана, и … Настави са читањем “АНЂЕОСКИ ЛИК…..Миладиновић Сандра”

kosta

АНЂЕОСКИ ЛИК
Једне ме очи воле из милоште,
увек насмејане и анђеоски миле,
једне ме руке додирују стално,
а километри деле нас, даљине….

И узмем слику па их гледам дуго,
родила нисам два ока та,
ал’ ко да јесам, чујеш ли ме срећо?
Од када се родише, имам сина два….

Осећам мирис овог враголана,
и глас му сањам па се тужна будим,
па, опет мислим да је љубав мања,
има ли смисла да зора заруди?

Крв није вода, тек сада разумем,
мирис Србије шаљем му струјама,
ветрови носе га до медних усана,
а душа мала буди се уснула….

Онако топао голишав птић,
до прозора тетура полако,
суза му кану низ бели образ,
„Сунце далеко спава ли слатко?“

И заиста, полумесец засја,
над тихом колевком Балкана,
понекада бурној као сам оркан,
али њено чедо ипак је сања…

Једне ме очи воле из милоште,
увек насмејане и анђеоски миле,
једне ме руке додирују стално
а километри деле нас, даљине….
(с) Миладиновић Сандра

посвећено мом братанцу Кости Миладиновић