DUSA JE ZIVOTNA OSOVINA ~ milka vukic v.

  . Procvale dugine boje… Kroz nebeska plavetnila Pokrila je magla teska…. Ljudska greska!? . Zagrmise vjetrovi, Isplakene kise presusise… Uznemirise se ptice I mravi… U nesreci svi su sami. . Ipak svanuce…. Svevisnji svetlost poslat ce… Ozivjet ce sve iznova…. Nada je u dzepu strpljiva. . Smirena ljubav je trajna… Andjeoska krila neslomljiva, Blagoslov … Настави са читањем “DUSA JE ZIVOTNA OSOVINA ~ milka vukic v.”

 

.

Procvale dugine boje…

Kroz nebeska plavetnila

Pokrila je magla teska….

Ljudska greska!?

.

Zagrmise vjetrovi,

Isplakene kise presusise…

Uznemirise se ptice I mravi…

U nesreci svi su sami.

.

Ipak svanuce….

Svevisnji svetlost poslat ce…

Ozivjet ce sve iznova….

Nada je u dzepu strpljiva.

.

Smirena ljubav je trajna…

Andjeoska krila neslomljiva,

Blagoslov sve obnavlja…

Dusa se na duse oslanja.

.

Dusa zivot radja I uzdize

kroz oblake zivotne promaje….

Dusa je zivotna osovina

Vjerom I duhom rotirana.

STANI VETRE I NE DUVAJ TAKO – Milovan Petrović

Stani vetre i ne duvaj tako ne odnosi krik što mi se ote, da ne čuje moja stara majka kako mi je ovde moj živote. Stani vetre neka zvuci zamru nek tišina ubuduće vlada i ne nosi jecaje poljima u daljine sve do moga grada. Stani vetre i odmori malo nek iz tebe tuga se … Настави са читањем “STANI VETRE I NE DUVAJ TAKO – Milovan Petrović”

Relaterad bild

Stani vetre i ne duvaj tako
ne odnosi krik što mi se ote,
da ne čuje moja stara majka
kako mi je ovde moj živote.

Stani vetre neka zvuci zamru
nek tišina ubuduće vlada
i ne nosi jecaje poljima
u daljine sve do moga grada.

Stani vetre i odmori malo
nek iz tebe tuga se ne čuje
da mi stara majka još ne sazna
kako sin joj daleko tuguje.

Stani vetre i ne nosi dalje
onaj krik što tako mi se ote,
biće bolje kad se kući vratim,
zablistaće sutra od lepote.

Milovan Petrović

SEBE NIGDJE NE PREPOZNAJEM ~milka vukic v.

“ljubav za ljubav” . Okrečeno vrijeme pored mene, Na krilima vjere kiša nariče,… Vazduh otežali lomi oceane, Ni rose nema da rane vida…. Ulice kamenuju godine Mjesečina uštogljena se ne pomjera, Judo moja zašto to radiš Treptaj sna mi kisik otrova. Nekad su pjesme bile okićene Cvetale su i klijale… U erupciji tuge izgoreše pokušaji … Настави са читањем “SEBE NIGDJE NE PREPOZNAJEM ~milka vukic v.”

“ljubav za ljubav”
.
Okrečeno vrijeme pored mene,
Na krilima vjere kiša nariče,…
Vazduh otežali lomi oceane,
Ni rose nema da rane vida….
Ulice kamenuju godine
Mjesečina uštogljena se ne pomjera,
Judo moja zašto to radiš
Treptaj sna mi kisik otrova.
Nekad su pjesme bile okićene
Cvetale su i klijale…
U erupciji tuge izgoreše pokušaji
Svakog dana sad suzama zid razara.
Isušene boli u gnojnim čvorovima
Kuljaju moždanim vijugama…
Nit’ se liječim nit’ umirem
Sebe nigdje ne prepoznajem.

БЉЕСАК СА ИСТОКА……Миладиновић Сандра.. Мајра

БЉЕСАК СА ИСТОКА Пропланке мог села олисталог и веселог ноћас смело посетише милиони небеских јахача; Добоваше тихо славећи победу, за трен стакла бљешташе оплакиваше слободу, и трзај одјекну сред зачуђене шуме! Попут сабље што харачи дојахаше небески јахачи… У топлим кутовима дрхташе срца малих анђела припијајући се свом душом уз поља тишине и наде; за … Настави са читањем “БЉЕСАК СА ИСТОКА……Миладиновић Сандра.. Мајра”

1451334974pizapw1408125284

БЉЕСАК СА ИСТОКА

Пропланке мог села
олисталог и веселог
ноћас смело посетише
милиони небеских јахача;
Добоваше тихо славећи победу,
за трен стакла бљешташе
оплакиваше слободу,
и трзај одјекну сред зачуђене шуме!

Попут сабље што харачи
дојахаше небески јахачи…

У топлим кутовима
дрхташе срца малих анђела
припијајући се свом душом
уз поља тишине и наде;
за трен дубоким сном дисаше
утопљени попут пчела у кошницама,
док их очи златне кошуте
криомице миловаше нежно.

И сва васиона се саздала
од дрхтаја срца малих анђела…

Ноћ је постала дужа од месечеве нити
и мрачнија од најстрашније тајне,
а очајне су крошње ораха
лутале тамо амо
чврсто се држећи за тло
које је језиво подрхтавало;
Цело се поље стрмоглавило наопачке
и чини се тешко одолевало
опасном топу из недара…
Тамо пут једва уочљивог хоризонта!

И скровите обале реке бајне
мрачније посташе од најстрашније тајне!

Однекуда залутали лептир
попут бљеска заигра као пламичак
на истоку изнад шуме,
и тишина заузе место
на раскрсници свих престола;
Треперава сенка светлости
пређе целим крајем,
и под бескрајем изнова процвета длан
уснулог анђела заголица сан…
па се промешкољи раширивши крила!

И мала нона разиграног различка,
са бљеском је заиграла попут пламичка!

(с) Миладиновић Сандра Мајра

JOŠ JEDAN DAN PROĐE KRAJ MENE – Milovan Petrović

Još jedan dan prođe kraj mene u prošlost ode i nigde traga prošli su i mnogi dani drugi sve je po starom moja draga. Ništa se novo desilo nije još uvek stojim negde sa strane, zagledan u prazno, … u daljinu ispraćam pogledom poslednje dane. Prolaze dani tako kraj mene i svaki svakom ko blizanci … Настави са читањем “JOŠ JEDAN DAN PROĐE KRAJ MENE – Milovan Petrović”

Relaterad bild

Još jedan dan prođe kraj mene
u prošlost ode i nigde traga
prošli su i mnogi dani drugi
sve je po starom moja draga.

Ništa se novo desilo nije
još uvek stojim negde sa strane,
zagledan u prazno, … u daljinu
ispraćam pogledom poslednje dane.

Prolaze dani tako kraj mene
i svaki svakom ko blizanci liče,
pobegao davno i dalje sa strane,
kao da nisam iz te priče.

Pa ipak nije baš sve tako,
ti čudni dani rade svoje,
stvaraju bore na mome licu,
i mojoj kosi menjaju boje.

I mada odavno ja sam po strani
zbunjeno zagledan u daljinu,
vreme me gazi, gužva i troši,
pa moram priznati gorku istinu;

Dani me ipak sa sobom vuku,
ja nisam imun, jer sam sa strane,
ipak je sat ugrađen u meni,
pa broji moga života dane.

Milovan Petrović

PORUKA Svetozar N.Popović

PORUKA   Ćutim moje nemoći pred Bogom Dok mnogo stasa novih istina Na kojima si stasavao Prolazeći pored vremena Pa stasa u ništa Sa likom tvoje i moje nemoći   Pločnikom prođe malo prolaznika Kreću se odvojeno od drvoreda Opet krenusmo svi starom stazom Gospodo Okolo ima poneko a najčešće ponešto Ponešto smo mi na … Настави са читањем “PORUKA Svetozar N.Popović”

PORUKA

 

Ćutim moje nemoći pred Bogom

Dok mnogo stasa novih istina

Na kojima si stasavao

Prolazeći pored vremena

Pa stasa u ništa

Sa likom tvoje i moje nemoći

 

Pločnikom prođe malo prolaznika

Kreću se odvojeno od drvoreda

Opet krenusmo svi starom stazom

Gospodo

Okolo ima poneko a najčešće ponešto

Ponešto smo mi na novoj kaldrmi

Koja polako kreće u ništa

 

Odosmo jedan pored drugog

Odosmo pametno da mislimo

Odosmo još dalje u mislima

Polako da budemo zabluda

Nemoći koja nama pripada

 

Trenutak sam tvoje ili ničije istine

Neijesi ono što misle da zboriš

Zboru i svakom zborovanju

Pristaje tvoje lukavo podmuklo ništa

 

Nevjerujem prostoru oko tvoje duše

Zagadjen je u blatu tvoje nemoći

 

Ostavi moju nesreću samnom

Budi ono što treba da budeš

Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi

Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti

 

 

Дишем – Невена Милићевић

Некад кратко, искидано, некад дубоко, смислено… Дишем и кад мислим да не дишем. Чини ми се понекад да знам смисао, не знам да ли си некада тако удисао? Јасно, с циљем, као да гледаш свет из ваздуха. Некад дишем на силу. И моји удаси су тада јачи. Као роб, кога господар тлачи, ја тад дишем … Настави са читањем “Дишем – Невена Милићевић”

Некад кратко, искидано,

некад дубоко,

смислено…

Дишем и кад мислим да не дишем.

Чини ми се понекад

да знам смисао,

не знам да ли си некада

тако удисао?

Јасно, с циљем,

као да гледаш свет из ваздуха.

Некад дишем на силу.

И моји удаси су тада јачи.

Као роб, кога господар тлачи,

ја тад дишем пркосно.

Тако дишем кад заборавим

да удасима миришем читав свет.

И сетим се да смисао никад није изузет

ако га ја не умем спознати.

 

SUJETA – Milovan Petrović

Sve mi je danas jasno prijateljstvo naše bledi, tako to biva uvek kad sujeta između nas sedi. I sve mi postaje smešno, svaki postupak tvoj ja nisam još jedan u nizu običan redni broj. Povrediti me ne možeš, jer ja sam iznad tog iskren zauvek ostaću, a sudiće nam Bog. Da li se pokaješ makar … Настави са читањем “SUJETA – Milovan Petrović”

Relaterad bild

Sve mi je danas jasno
prijateljstvo naše bledi,
tako to biva uvek
kad sujeta između nas sedi.

I sve mi postaje smešno,
svaki postupak tvoj
ja nisam još jedan u nizu
običan redni broj.

Povrediti me ne možeš,
jer ja sam iznad tog
iskren zauvek ostaću,
a sudiće nam Bog.

Da li se pokaješ makar

kad pred tobom je moja slika

nadam se da znaš da u Raj odlaze

samo duše pravednika.

Milovan Petrović

Jedne se oči noćas gase – Nenad Đekić

Jedne se oči noćas gase, iz njih uteče poslednji  sjaj a jedna suza bistra i vrela nasluti da je životu kraj.   Umorni starac oči sklapa ali mu sećanje ne da mira, na kraju svome početak sanja, on mladost svoju isčezlu sniva.   Seća se svoje mladosti sretne, u punoj snazi, moćan i lep pred … Настави са читањем “Jedne se oči noćas gase – Nenad Đekić”

Jedne se oči noćas gase,

iz njih uteče poslednji  sjaj

a jedna suza bistra i vrela

nasluti da je životu kraj.

 

Umorni starac oči sklapa

ali mu sećanje ne da mira,

na kraju svome početak sanja,

on mladost svoju isčezlu sniva.

 

Seća se svoje mladosti sretne,

u punoj snazi, moćan i lep

pred sobom vidi livade cvetne

za starost beše on gluv i slep.

 

Život je kratak, misli u sebi,

brzo se smenjuju leta i zime.

Na kraju odeš, više te nema,

ostaće  samo, dela i ime.

 

Jedne se oči noćas gase,

vatreni  sjaj im nebo ote.

Kažu, da tako nastaju zvezde,

od  duša mrtvih one se rode.

 

ЂУРЂЕВДАНСКО ВРБЉЕ – Срећко Симић

ЂУРЂЕВДАНСКО ВРБЉЕ Заковах отиске стопала на капиџик и младо врбље ђурђевданско којим попрсках говеђа леђа посадих онамо где мишљах да је међа мога номађења Забравих љубав у сенкама дудова и гнездима голубова Прострех своја сништа на каменим спрудовима босоног  у прегорела стрништа и успомене у разбој пред ускрс утках Сада над свиме постављам страже док … Настави са читањем “ЂУРЂЕВДАНСКО ВРБЉЕ – Срећко Симић”

ЂУРЂЕВДАНСКО ВРБЉЕ

Заковах отиске стопала
на капиџик
и младо врбље
ђурђевданско
којим попрсках говеђа леђа
посадих
онамо где мишљах да је међа
мога номађења

Забравих љубав
у сенкама дудова
и гнездима голубова
Прострех своја сништа
на каменим спрудовима
босоног  у прегорела стрништа
и успомене
у разбој пред ускрс утках

Сада над свиме постављам страже
док са мном к`о сенка корача страх
да ће све што ми је најдраже
можда отићи у ветар и прах.