TRSKA ~ milka vukic v.

  . Spresan talog cveca i smeca U bliniranoj cahuri nedise…. Nicije vremenske prognoze Nece otvotiti te trezore. . Umije trska drsko da se uspravi, GMO korjen da si dogradi Podupore duple postavi…. Nadvoznjake polomi I ozivi. . Zatri svoje nade, slomi lazne  prozore, Glancaj maglu tananu…. Trska nece staze menjati.. Tabanom osonac ce urezati. .


 

.
Spresan talog cveca i smeca
U bliniranoj cahuri nedise….
Nicije vremenske prognoze
Nece otvotiti te trezore.
.
Umije trska drsko da se uspravi,
GMO korjen da si dogradi
Podupore duple postavi….
Nadvoznjake polomi I ozivi.
.
Zatri svoje nade, slomi lazne  prozore,
Glancaj maglu tananu….
Trska nece staze menjati..
Tabanom osonac ce urezati.
.

Mimohod s anđelima

Mlazevi svetlosti kroz roletnu Licem se proliju Uzdahom plaćam tu čaroliju Ko brušeno kamenje tvojih očiju Kada me sretnu Na stazama hodočašća   Pa epohu za epohom lutam Pa život za životom selim Taj san pod pazuhom Po sunčanim stazama   Već smo se sreli toliko puta U različitim ulogama   A da i ne … Настави са читањем “Mimohod s anđelima”

Mlazevi svetlosti kroz roletnu

Licem se proliju

Uzdahom plaćam tu čaroliju

Ko brušeno kamenje tvojih očiju

Kada me sretnu

Na stazama hodočašća

 

Pa epohu za epohom lutam

Pa život za životom selim

Taj san pod pazuhom

Po sunčanim stazama

 

Već smo se sreli toliko puta

U različitim ulogama

 

A da i ne pamtiš naše početke

Kako je evoluirala žena iz prve žene

I čovek iz prvog čoveka

Koja te zona vremenska dovela do mene

Saputniče mog uzdaha

Nas je zvezda Vitlejemska

Vodila na mesto jedne kolevke

U kojoj ljubav se rodila

 

Ne gazi po fosilima staklokrilaca

Vesnika raja

Božjih glasnika

To nije korak do oproštaja

Već marš po njihovim krilima

To nije mesto za tvoju sumnju

Za tvoja načela usvojena od sveta

U mimohodu s anđelima

Silazim lestvicama

Kojim se oni uspinju

Da bi te sačekala

Na mestu gde smo se prvi put sreli

 

Pa uzmi moje mesto u raju

Kada te umori ovaj dom planetarni

I približiš se svome kraju

Ta dijadema koju ti daju

Moje će puteve da osvetli

Jer mi je hladno čak i na toj visini

I gladno srce ne ume da te nema

 

U jednom dalekom raspuklom jutru

U stolici za ljuljanje nikada dalja

Spokojno zaspaću na kraju sveta

Jer znam da sam te dala na čuvanje

Na suprotnoj strani od mojih želja

Onima što znaju tajnu svih naših susreta

Plamen decembra-Mila Jašović

Bacam novčić u fontanu od leda Imenom Buđenje u srcu Kalemegdana Nek sačeka proleće da potone do dna Jedna lansirana želja opet će ga naterati da ispliva Dok ga ne pokupe Cigani stopalima bosim od leta U toj refleksiji aqua marin lokve Gužvaš mi se u sećanju bez dozvole Kao što se gužvaš u njenim … Настави са читањем “Plamen decembra-Mila Jašović”

Bacam novčić u fontanu od leda
Imenom Buđenje u srcu Kalemegdana
Nek sačeka proleće da potone do dna
Jedna lansirana želja opet će ga naterati da ispliva
Dok ga ne pokupe Cigani stopalima bosim od leta
U toj refleksiji aqua marin lokve
Gužvaš mi se u sećanju bez dozvole
Kao što se gužvaš u njenim krugovima
Sužen po rubovima da staneš u dimenzije sveta
Jedno drugom dajemo to što su drugi uzimali
Skidam ti pola ugriza sa suve smokve
Otimaš sa usne zalogaj profiterole
Znala sam da se volimo po načinu na koji smo se mrzeli
U slanom ukusu ludilo klizi niz ramena
Igram se vatrom Devojčice sa šibicama
Anđeli neka idu tamo gde svetlosti nema
Gde se ljudi ne vole
I gde beda caruje
Jer moja je svaka želja već uslišena
A ona što tinja
Dar je što lepotu iz lepote preoblikuje
Decembar u vreme čuda
Ruga se beskućnima
I Nova godina kuca ko prorok na vratima
Ja molim ljude, ne molim glasnike neba
Da mi se kao Diogenu sklone sa Sunca
Jer nije srećan ko mnogo ima
Već kome malo treba
Dečak sa ružama na obrazu daruje lampion jelki
Iduće godine hoće do njenih visina
Da poraste
Što se mene tiče, klinac već si veliki
Veći od sveta u kome želiš da odrasteš

ЕТАР…..Миладиновић Сандра Мајра

ЕТАР О ви не знате лепоту сванућа, не спознајете тишину мог села, нити пак знате величину плућа и колико ја бих да удахнем хтела?! Спутају ме неке чудне струје, а то су љупке неме марионете, док туђим гласом о слободи зборе, душа се дели и немири лете! И онда запнем тек из петних жила, да … Настави са читањем “ЕТАР…..Миладиновић Сандра Мајра”

ЕТАР

О ви не знате лепоту сванућа,
не спознајете тишину мог села,
нити пак знате величину плућа
и колико ја бих да удахнем хтела?!

Спутају ме неке чудне струје,
а то су љупке неме марионете,
док туђим гласом о слободи зборе,
душа се дели и немири лете!

И онда запнем тек из петних жила,
да са облацима проговорим опет,
како је бајна та кршна планина,
кад крик се орла из притаје отме!!

Усахле жеље надолазе реком,
буја растиње светога семења,
и бруји бубањ улицама оним
где је још чудом остало кремења!

И ватромет се сред пећине шири,
као ореол Исусовог лика,
и васкрсава ниоткуда ветар,
мирише тамјан док трепери слика!

Тад спустим шаке где највише бије,
о жива ли сам или догоревам,
дал трошни пањ сам или оморика,
о љубав ова куд ме је понела?!

Да ли ћу сада са вама да пијем,
или ћу негде изнова да цветам,
на којој грани ко’ лептир из лутке,
ја тајну скрићу од себе у етар!?

Миладиновић Сандра Мајра

Kap-Mila Jašović

Prizivam kišu i ona priziva stihove Ples milijardu kapi U aprilskoj simfoniji Penom se množe Rimujem se sa senom na zidu U kostimu za salsu Preko mokre kože Pišem ti pismo Kao u transu Perom po beloj hartiji Na ispitu zrelosti pali smo A obesti dečije se ne tolerišu Onima koji su mogli više dati … Настави са читањем “Kap-Mila Jašović”

Prizivam kišu i ona priziva stihove
Ples milijardu kapi
U aprilskoj simfoniji
Penom se množe
Rimujem se sa senom na zidu
U kostimu za salsu
Preko mokre kože
Pišem ti pismo
Kao u transu
Perom po beloj hartiji
Na ispitu zrelosti pali smo
A obesti dečije se ne tolerišu
Onima koji su mogli više dati
Limena muzika odzvanja
U glavi
Lenja noć hramlje po asfaltiranom
Buntu poezije
Njeno je da nas stavi
U obruč prihvatanja
Onog što ne može da se menja
Jer pružamo ruku mlakom stisku
Pasivne revolucije
Mesec od sunca erupcije svetlosti dobija
Prepisku tajne s mog na tvoj dlan
Nosi prstima po jastucima
Ne znam na kojoj adresi
U čahuri bezkrilno
Astralno sanjaš mobilisane
Godine sreće
Da li te boli lančani sudar
Zvezda od rđe
Al nek te mimoiđe moje proleće
Sumrak gde mesečar svoje
Snove u oblak utisne
Ako ćeš opsovati što tako kisneš
Na mestu gde se žedni poje
Ako je i ova kap samo još jedno zrno vode

Часопис ПоезијаСРБ – Пошаљите своју поезију

Поштовани песници, Увек је прави час да пошаљете своју поезију, то јест увек је у припреми за штампу  Часопис за поезију – ПоезијаСРБ.  У часопису ћемо објавити поезију песника из Крушевца и песника из Србије и расејања који пишу на српском језику. Часопис за поезију ПоезијаСРБ издаје Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ из Крушевца, а … Настави са читањем “Часопис ПоезијаСРБ – Пошаљите своју поезију”

Поштовани песници,
Увек је прави час да пошаљете своју поезију, то јест увек је у припреми за штампу  Часопис за поезију – ПоезијаСРБ.  У часопису ћемо објавити поезију песника из Крушевца и песника из Србије и расејања који пишу на српском језику. Часопис за поезију ПоезијаСРБ издаје Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ из Крушевца, а представићемо га у Крушевцу, а касније и у Ћуприји, Лесковцу, Алексинцу и другим градовима Србије, ако нас позовете .

Преузмите бесплатно до сада објављене часописе  ПоезијаСРБ

Ауторски хонорар за објављивање у часопису нисмо у ситауацији да платимо! Ако сте са тим сагласни пошаљите нам своју поезију за наредни број часописа ПоезијаСРБ на мејл: poezijasrb@poezija.rs у wordu или odt формату на ћирилици уз једну Вашу фотографију. Задржавамо право да уредник часописа одабере песме које ће бити објављене у часопису.  Сваки песник чија се поезија објави у Часопису за поезију ПоезијаСРБ може бесплатно преузети електронску верзију часописа у пдф-у са следећег линка ПоезијаСРБ.

 

SAMA – Nena Miljanović

  Za njega Bolno se odričem čak i njega Jer je srećniji bez mene nego sa mnom On koji me čini velikom ženom I beznačajnom pesnikinjom Jer nemam dovoljno zaokruženu reč Da ispevam lakonsku pesmu U koju bi u par stihova stalo sve Teško je kao o smrti to o ljubavi O apsolutnoj koja se … Настави са читањем “SAMA – Nena Miljanović”

 

Za njega
Bolno se odričem čak i njega
Jer je srećniji bez mene nego sa mnom
On koji me čini velikom ženom
I beznačajnom pesnikinjom
Jer nemam dovoljno zaokruženu reč
Da ispevam lakonsku pesmu
U koju bi u par stihova stalo sve
Teško je kao o smrti to o ljubavi
O apsolutnoj koja se živi
I o kojoj se ne pišu patetične pesme
Ni zamršene preduge poeme
Koje uporno pišem
Nemoćna da iskažem
O moćnom dodiru Ukupnosti
Kad mi duša njegova dušu dodirne
Poezijom
I osetim šta su to Ljubav Bog i Smrt
I šta sam ja sama
Sama