Lepša vremena – Dejan Ivanović

Svi misle, lepše je bilo pre; Sad vidim, bilo je drugačije; Govorimo, kako prolazi sve, kad izgubimo drage ljude , bližnje, prijatelje … Tačno je, prolazi sve. Bila su neka vremena, nesređena ali ushićena ; Bar je u nama živela i rasla istinita, bitna i iskrena nada duboka, bistra, plemenita; U poređenju sa ovim sada … Настави са читањем “Lepša vremena – Dejan Ivanović”

Svi misle,
lepše je bilo pre;
Sad vidim,
bilo je drugačije;
Govorimo, kako prolazi sve,
kad izgubimo drage ljude ,
bližnje, prijatelje …

Tačno je,
prolazi sve.
Bila su neka vremena,
nesređena ali ushićena ;
Bar je u nama živela i rasla istinita,
bitna i iskrena nada
duboka, bistra, plemenita;
U poređenju sa ovim sada …

Događajima kažu
nije uzrok vreme ;
Igrom slučaja sve,
zbiva se pa nestaje…
Na dnu mirnih, tamnih
gustih ponornica i ambisa,
prošlost, pustoš i breme
ne menja ništa, prazno vreme !

I nikoga, do nas samih …

КОСОВО ЈЕ РАНА ЉУТА – Драгојло Јовић

КОСОВО ЈЕ РАНА ЉУТА И кад зора бела сване, Косовске ме боле ране, Несаница не мирује, Душу Српску стално трује. А кад душа напуни се, Са чемерним јадом својим, Ја пред песмом тужан стојим, Сузе капљу, њих не бројим. Те сузе су сад црвене, Јер из ока крв ми тече, Џаба зора, џаба јутро, Још … Настави са читањем “КОСОВО ЈЕ РАНА ЉУТА – Драгојло Јовић”


КОСОВО ЈЕ РАНА ЉУТА

И кад зора бела сване,
Косовске ме боле ране,
Несаница не мирује,
Душу Српску стално трује.

А кад душа напуни се,
Са чемерним јадом својим,
Ја пред песмом тужан стојим,
Сузе капљу, њих не бројим.

Те сузе су сад црвене,
Јер из ока крв ми тече,
Џаба зора, џаба јутро,
Још у мени тутњи вече.

По Косову Божур цвета,
Па нас стално опомиње,
Да из крви мученика,
Никао је цветак први.
Настави са читањем “КОСОВО ЈЕ РАНА ЉУТА – Драгојло Јовић”

НЕ ВОЛИМ КИШУ – Ивана Зајић

Не волим кад киша пада Јер свака кап тугом одише. Не волим кад у јесен лишће опада, И ваздух тад ми на сету мирише. Јесењих киша мирис презирем, Јесен на растанак личи, Волим да цветни мирис удишем, Јер цвеће шаренилом се дичи. Не волим кишобране Иако под њима по двоје ходају. Зашто њихову љубав бране? … Настави са читањем “НЕ ВОЛИМ КИШУ – Ивана Зајић”

Не волим кад киша пада
Јер свака кап тугом одише.
Не волим кад у јесен лишће опада,
И ваздух тад ми на сету мирише.

Јесењих киша мирис презирем,
Јесен на растанак личи,
Волим да цветни мирис удишем,
Јер цвеће шаренилом се дичи.

Не волим кишобране
Иако под њима по двоје ходају.
Зашто њихову љубав бране?
Зашто да своју љубав скривају?

KOSTI NAŠIH PREDAKA

KOSTI NAŠIH PREDAKA (PRECI BEZ POTOMAKA) Kosti naših predaka rasute su svuda, da noga podlih zlobnika ne gazi tuda. One nemo govore o zemlji za koju su stradali, dok su se i u bolu, za bolje sutra nadali. Pa čak i ako nešto bolje, oni nisu dočekali, za svoje potomke to bolje, stalno su ostavljali. … Настави са читањем “KOSTI NAŠIH PREDAKA”

KOSTI NAŠIH PREDAKA

(PRECI BEZ POTOMAKA)

Kosti naših predaka rasute su svuda,
da noga podlih zlobnika ne gazi tuda.
One nemo govore o zemlji za koju su stradali,
dok su se i u bolu, za bolje sutra nadali.
Pa čak i ako nešto bolje, oni nisu dočekali,
za svoje potomke to bolje, stalno su ostavljali.
No oni slabi postaše, pa je uzalud što im to ostaviše,
jer na njihovoj muci, dobar put oni ne nastaviše.

Tada niko od predaka, nije bio tako grešan,
da bi neki od naslednika ostao neutešan.
Ali dok su oni, nove kuće sagradili,
takvi potomci između sebe su se svadili.
Svako je hteo još neko parče više,
pa se stalno k’o grdne svrake svadiše.
Na tu svađu i velike orlušine lako uskočiše,
pa najbolje i najveće parče, za sebe ugrabiše.

Sada retko koji potomak može da se diči,
da na onu svoju prekaljenu starinu liči.
Nejak je postao svako i mnogo je posrnuo,
pa popustio orlušini, što je na njega nasrnuo.
Zato na svome pragu, više nijedan ne sedi,
već je najamnik svaki, kome je lakše da živi u bedi.
Ali sve rasute kosti naših predaka,
ni u grobu svome, neće zauvek da ćute,
jer kada sve one nemo progovore,
svi slabi potomci, dobijaće ukore jako ljute.

Nikola Vušković

 

Kosti predaka
Kosti naših predaka

Uranak – Rade Mijatovic

  Zarudele na istoku ruze pruzam ruke do neba dalje dok slavuji liturgiju sluze  dusa pesmu u vekove salje Zov mladosti istopi mi lice sidje jutro niz brezovo granje zapevale lugom kukavice srce suncu zuri u sretanje. Ja nad sobom a nadamnom pesma frula zori fruli na proplanku snuje niti zlacana povesma pa ispreda cilim … Настави са читањем “Uranak – Rade Mijatovic”

 

Zarudele na istoku ruze
pruzam ruke do neba dalje
dok slavuji liturgiju sluze 
dusa pesmu u vekove salje

Zov mladosti istopi mi lice
sidje jutro niz brezovo granje
zapevale lugom kukavice
srce suncu zuri u sretanje.

Ja nad sobom a nadamnom pesma
frula zori fruli na proplanku
snuje niti zlacana povesma
pa ispreda cilim na uranku.

Dan se radja zove i miluje
veo cvetni san mirisom pleni.
niko sebe u sebi ne cuje
sve se nebo od srca rumeni

Sidje sunce medju jablanove
prah veciti na zivot mirise
ja dozivam neko mene zove
Vaseljena jednom dusom dise

LET IZVAN KUKAVIČIJEG GNEZDA – Nena Miljanović

Prošla sam te moja ptico, Osećam Da si ispevao svoju poslednju za mene, I ovo što me (ob)ljubiš po navici To su samo refreni tela Porazno bolni za oboje Jer kao kukavice jaje Strast poturamo pod ljubav, Ti nemoćan da prekineš naviku i odeš, I ja nemoćna da prekinem ljubav I izreknem idi. Voljen, Zatočen … Настави са читањем “LET IZVAN KUKAVIČIJEG GNEZDA – Nena Miljanović”

Prošla sam te moja ptico,
Osećam
Da si ispevao svoju poslednju za mene,
I ovo što me (ob)ljubiš po navici
To su samo refreni tela
Porazno bolni za oboje
Jer kao kukavice jaje
Strast poturamo pod ljubav,
Ti nemoćan da prekineš naviku i odeš,
I ja nemoćna da prekinem ljubav
I izreknem idi.

Voljen,
Zatočen u krletkama ove jednostrane ljubavi
Patiš
Čekajući čudo koje će te bezbolno osloboditi
I evo činim ga,
Nevoljena,
Kao samuraj kad poteže mač na sebe
Presecam se na dvoje za oboje
( da te oslobodim)
Lažem da te ne volim
(da ti olakšam odlazak).

Odlaziš.

Raspolućena
Na bezuslovnu ljubav koja te se zbog tebe odriče
I beskrajnu patnju za tobom,
Ispraćam te stihovima:
Dobar ti vetar Moja Ptico
Dok padam u san o letenju
Izvan kukavičjeg gnezda

copyright © Nena Miljanović

PRVI MAJ (ili “Revolucionalna pesma”) – Milovan Petrović

Prvi se maj zbunjeno čudi, ne zna šta mu je tema. Na brežuljku velika masa ljudi al’ nigde radnika nema. Bogataš vola vrti na ražnju, deca mu čude se maju; “Šta ćemo ovde bogati oče, i šta će biti na kraju!?” Rudar i danas u rudniku radi, neka i nije šteta, njegova deca su kući … Настави са читањем “PRVI MAJ (ili “Revolucionalna pesma”) – Milovan Petrović”

Prvi se maj
zbunjeno čudi,
ne zna šta mu je tema.
Na brežuljku velika masa ljudi
al’ nigde radnika nema.
Bogataš vola vrti na ražnju,
deca mu čude se maju;
“Šta ćemo ovde bogati oče,
i šta će biti na kraju!?”
Rudar i danas u rudniku radi,
neka i nije šteta,
njegova deca su kući gladna,
kome to danas smeta?
Sve je postalo velika farsa,
dal’ radnik još uvek živi!?
Gde su nestali
i da li su i sami
za svoju sudbinu krivi?
Danas se eto i ja čudim
al’ svemu nije kraj,
ustaće radnik
ispravit kičmu,
doći će i njegov MAJ.

Milovan Petrović

Arhangel Mihail – ideja o iskonskoj snazi…

Prvi medju arhangelima, vojvoda, vodja najvece andjeoske armije u Univerzumu. Na jevrejskom njegovo ime imalo bi da znaci: onaj koji je ravan “Bogu”. Ovo je entitet uzvisene snage koju pogoni pravda, odnosno nepravda. Ideja da se saberu ostrina ognjevitog maca i zestina karaktera nenadvisive pravicnosti rezultira zivucom energetskom figurom, koja pulsira u svoj svojoj stvarnosti … Настави са читањем “Arhangel Mihail – ideja o iskonskoj snazi…”

Prvi medju arhangelima,
vojvoda,
vodja najvece andjeoske armije u Univerzumu.
Na jevrejskom njegovo ime imalo bi da znaci:
onaj koji je ravan “Bogu”.
Ovo je entitet uzvisene snage
koju pogoni pravda, odnosno nepravda.
Ideja da se saberu
ostrina ognjevitog maca i zestina karaktera nenadvisive pravicnosti
rezultira zivucom energetskom figurom,
koja pulsira u svoj svojoj stvarnosti utkana u platno prostor-vremena…
Ovaj arhetipski primer borca protiv “zla”
ukazuje se sa macem u ruci, jasuci na konju (konjanik).
“Kosmicka pravda”…ne postoji nista blize njenoj srzi od ideje olicene u predstavi arhangela Mihaila…

MOŽDA – Slobodan Jevremović

Možda samo sanjam, možda i ne živim, moguće da spavam sve lepote tvoje u ramu svevečnom te ljubavi moje. Najdraža plavetna lepotice moja čuvaj me k’o juče, danas ili sutra, i protekle godine, večeri il’ jutra neka budu sa mnom, il’ bez mene tvoja. Možda samo sanjam, moj najmili cvete, na mesecu snivam protekle susrete … Настави са читањем “MOŽDA – Slobodan Jevremović”

Možda samo sanjam,
možda i ne živim,
moguće da spavam sve lepote tvoje
u ramu svevečnom te ljubavi moje.

Najdraža plavetna lepotice moja
čuvaj me k’o juče, danas ili sutra,
i protekle godine, večeri il’ jutra
neka budu sa mnom, il’ bez mene tvoja.

Možda samo sanjam,
moj najmili cvete,
na mesecu snivam
protekle susrete …

Možda …

(Bgd, 29.04.2018.)

GDE SU NESTALI TRAGOVI … – Slobodan Jevremović

Ponekad pitam gde su nestali tragovi nekada šetanja naših jer uvek i sada kao i tada smeh svetli staze gde mi smo bili, onako prijatni, onako mili, duša iskreno prenasmejanih od prijateljstva predugo dugih … I praznim rukama grlim te sada i prizivam opet, kao i tada, iskrene reči, a ljubav željena, najpoglede snijem, a … Настави са читањем “GDE SU NESTALI TRAGOVI … – Slobodan Jevremović”

Ponekad pitam gde su nestali
tragovi nekada šetanja naših
jer uvek i sada kao i tada
smeh svetli staze gde mi smo bili,
onako prijatni, onako mili,
duša iskreno prenasmejanih
od prijateljstva predugo dugih …

I praznim rukama grlim te sada
i prizivam opet, kao i tada,
iskrene reči, a ljubav željena,
najpoglede snijem, a neznanja skrivena,
a tragovi duše ostali dugo
iza vremena kada smo snili
kao frendovi iskreni tamo,
i tako tada, i tako samo …

Gde su nestali tragovi oni
nekada šetanja veselog našeg,
jer sada smo više i dalje od toga,
deo smo sada života našeg,
i tvoga i moga,
i moga i tvoga …

Ne vidim al’ osećam tragove naše,
naše se priče pričaju same,
život ti pričam jer nema tebe,
ovde bez tebe sasvim te gledam,
mada je svetlo jače od tame,
pa vidim ono još uvek što ne znam,
i volim što sada ponovo znam,
sve oko tebe, i sve za tebe,
i sve …

A gde su nestali tragovi naši,
saznanjem pokriću sve što me straši,
i naći ih tako, sve i svakako,
mila moja …
(Bgd, 27.apr.2018)