Na povetarcu igraju grane prolazniku prikazuju predstavu lepote, divno lelujaju bez mane tiho šapuću menjaju živote. Te lepe čarobne krošnje kriju čistotu duše unutrašnje, kad ih vetar savija mirna muzika svira duša oseća,srce puno mira, čista šumska simfonija. Kad se okite prolećem u blistave zelene nošnje miris tek rođenog lista opija me, u vazduh polećem … Настави са читањем “KROŠNJE-Miroslav Krnjeta”
Na povetarcu igraju grane
prolazniku prikazuju predstavu lepote,
divno lelujaju bez mane
tiho šapuću menjaju živote.
Te lepe čarobne krošnje
kriju čistotu duše unutrašnje,
kad ih vetar savija
mirna muzika svira
duša oseća,srce puno mira,
čista šumska simfonija.
Kad se okite prolećem
u blistave zelene nošnje
miris tek rođenog lista
opija me,
u vazduh polećem
vuče me zelena pista,
dok očarano gledam
zelene krošnje.
A procvetali aprilski cvet
krasi na grani ptica sonet,
šta lepše postoji
slika hiljadu osećanja spoji.
Pogled se topi od zelenila
kroz grane do plavetnila
spajaju se nebo i krošnje,
gledam prizor,
osećam čarobno bojenje.
Sila nevidljivi ples
od početka igraju taj proces
oblače žuti pa zeleni dres,
grane tiho miruju
čekaju zelene haljine,
u krošnjama ne stanuje bes.