Dete – Даниела Станојковиќ

Bilo jednom jedno dete,
nasmeju se cim se ga sete.
Srecno, zdravo, lepo, pravo,
cim ga vide, reku majci: Bravo!

Ali srecno bilo nije,
falilo mu to najmilije.
Fali otac, fali majka,
shvatilo, da zivot nije bajka.

Slomu njemu rano krila,
pa mu radost tudja bila.
Tudja radost, tudja sreca,
al’ milost Boga je najveca.

Pogleda gore, u nebo pravo,
kaze: “Boze uzmi me malog.”
Bog se nasmesi i ga utesi:
“Bice bolje, al’ ne gresi!

Voli oca, voli majku!
Pricaj svima tu divnu bajku.
Pricaj dete, sta si videlo.
Pricaj hrabro, pricaj smelo.

Za zivot onaj pricaj svima,
za nasu veru, za oca sina,
I svetog duha, za krstenje,
za Boga Hrista – preobrazenje.

Pricaj dete, za nedelje,
pricaj kakvo je to veselje
Krv i telo Boga Hrista,
pijes, jedes pa zablistas.

Mir u sebi, mir u svima,
mir u tebi dete ima,
vera nasa, vera slavna,
prava vera, Pravoslavna.”

“Србине” – Мики К. Алексић

“СРБИНЕ”

Са Ловћена Његош гледа,
препун беса, горког једа,
на потомке рода српска,
и смрт му је мање мрска.

Са Крушевца, царска града,
гледа Лазар, препун јада,
на синове и на кћери,
миле су му рајске двери.

Немањићи сви од реда,
вене су им реке једа,
сви племићи плаве крви,
боље што их гризу црви.

С’Колубаре и на Церу,
мученици сви за веру,
одрекоше своје ране,
боље зора да не сване.

Настави са читањем ““Србине” – Мики К. Алексић”

“СЕЉАК” – Мики Крстић Алексић

“СЕЉАК”

Не стидим се, нити имам длаке,
на језику, у лице вам рећи,
да на овој земљи стоје раке,
у којима почивају преци.

Да сам дете ових дугих поља,
што бескрајно некуда се жуте,
да сам сељак, дете неких гоља,
да ја познам све сеоске путе.

Да сва ваша светла и фанфаре,
ја ни не дам ма за једно дрво,
да поштујем оне претке старе,
што за груду гинули су прво.

Настави са читањем ““СЕЉАК” – Мики Крстић Алексић”

ODLAZIM-Miroslav Krnjeta

Pusto srce bez nade
biće bez ljubavi trune,
život u paučini bez krune
uzalud uzimam svetu vreme.

Rođen za poraze osuđen na lutanje
stalno u magli nema cilja,
bolje je da odem da ne gledate patnje
kome treba propala zemlja.

Pritiska me teška tama
volim vas krvi moja
crna vrana ne treba vama,
jer moja duga izgubila svetlost boja.

Tužan sam moji voljeni
ali svi mostovi su mi srušeni
bolestan sam popio me otrov
a vama treba zdrav i miran krov.

Ne pokušavajte shvatiti izgubljeni um
to je slomljenog čoveka pakleni drum,
živite idite dalje plovite ka sreći,
na mrtvom moru plutam u nesreći.

Suze lije moja duša
moram vas ostaviti i nestati
tako će jedino agonija prestati
jer vi ste ljubav a ja prokleta suša.

Nekada je postojao čovek osmeha
sada sam olupina slomljenog duha
senka koja živi u mraku
sa bolom i tugom u braku.

Pozdravljam vas uz poljupce srca mila
odlazim ubijenog srca u nepoznato,
da ne gledate muke i živo blato
zato odlazim kao rđavo pseto slomljenih krila.

OVAKO SMO POČELI – REALIZOVANI PRVI SUSRETI PESNIKA POEZIJASCG

Prvi susreti pesnika *POEZIJASCG* dogodili su se 28.10.2007. godine u Beogradu, na splavu *OLIMPIK*. U srdačnoj atmosveri pesnici su proveli nezaboravne trenutkeod 8.00 do 17.00 časova u druženju, čitanju poezije i ćaskanju.

Na prvim susretima je odlučeno da se u narednim mesecima pripremi i otštampa prva knjiga pesnika koji svoju poeziju objavljuju i na www.poezijascg.com, u kojoj bi savaki od pesnika dobio po 5 strana.

Pogledajte deo atmosvere sa susreta. Uživajte!



Pesnici slušaju pesnike

REZIME

Sastala se družina mala
u toplini novobeogradskog splava,
da se konačno upoznaju
i ponešto o svakom doznaju.

Biće tu iznenadjenja, recitala …
na obali Save, od jutra rana,
ovog običnog, a tako posebnog,
jesenjeg dana.

Stihovi su mnogo draži
kada se lično podare,
dve godine hvalismo jedni druge,
ali kroz komentare.

Možda je neko lepši na slici,
možda u prirodi draži …
ali da ne bi Ljube,
“krivo sedi – ali pravo kaži”
ne bi ni ovog društva bilo,
ne bi se poznanstvo proširilo
van granica Srbije
u zemlje neke daleke,
gde nostalgija ume da boli
kao kad presuše reke.

Poezija ne zna za granice.
Vi koji ste tamo – kao da ste ovde,
a mi – kao da smo tamo,
stihove poklonimo
ruku zemljaku dajmo.

Ovo je neobičan jubilej sajta poezije.
Da li je slučajnost ili ne – ne znam ni sama!
Ali danas je tačno:
dve godine, dva meseca i dva dana.
Živeli!

* * * * * *


© Zorica ZOCA Brkić
28. oktobar 2007. godine

 


Pogled sa splava *OLIMPIK* uz stihove Ljubodraga Obradovića
Miljojko Milojević, dobitnik nagrade za najboljeg pesnika Susreta

Meni, kao, po godinama najstarijem članu, Organizacionog odbora ukazana je čast da pozdravim poetese i pesnike prvog susreta knjiжevnih stvaralaca *Poezijascg*. Naжalost, taj pozdravni govor nisam unapred napisao i sada sam u prilici samo da ga parafraziram:

*Poštovane poetese i pesnici sajta *Poezijascg*, pozdravljam vas u ime organizacionog odbora i vlasnika sajta, poete i našeg mecene Ljubodraga Obradovića. DOBRO DOŠLI NA PRVI SUSRET! Svi vi meni dragi, talentovani, vispreni, tako mladi i lepi… Žao mi je što i mnogi drugi nisu danas ovde sa nama, ali se iskreno nadam da će nas na narednim susretima biti mnogo više nego danas.

Vama želim lepo druženje, lepe trenutke na splavu “Olimpik” i da u takmičenju u pesništvu osvojite puno, puno, nagrada. Živeli! A sada dajem reč gospodinu Ljubi Obradoviću.*

Valjda je baš tako bilo, verujem da Natalija i moji drugi saradnici na pripremi Prvog susreta, kao i ostali učesnici mogu da se prisete tog najkraćeg pozdravnog govora, koji je ikad igde, iko, tako kratko održao, kao sto sam ja.

A šta je posle bilo govore vam slike sa sajta, a želeo bih i da ostali učesnici iznesu svoje utiske o ovom, prvom, prelepom Susretu pesnika. Pozdrav svima, svima, svima i pripremajte se za sledeći Susret.

Miljojko Milojević


Zorica Brkić dobitnik prve nagrade u kategoriji ljubavna poezija


Sanja Petrović dobitnik prve nagrade u kategoriji refleksivna poezija


Dušan Vojnović, dobitnik prve nagrade u kategoriji rodoljubiva poezija

Настави са читањем “OVAKO SMO POČELI – REALIZOVANI PRVI SUSRETI PESNIKA POEZIJASCG”

STAV JEDNOG LEKARA-Miroslav Krnjeta

Za svakog lekara, koji ima temeljno obrazovanje i potpunu
informaciju,sasvim je jasno da je u ovom slučaju zloupotrebljena
pojava virusa korone,za proizvodnju masovnog strsha u mračne
namere.
Ja sam lekar-pedijatar,u penziji,koja je provela dugi niz godina u
Africi i bila direktno odgovorna za viruse,koje imaju visoku smrtnost.
Npr.Rota i druge.Osnovna informacija,kojumoraju svi znati-VIRUS
KORONE JE JEDAN OD MNOGOBROJNIH VIRUSA,IZ GRUPE
INFLUENCA VIRUSA(grupe virusa gripa),ČIJA JE OSOBINA
SPONTANA MUTACIJA I DOLAZAK U ZIMSKIM MESECIMA.
Sindrom koji ta grupacija izaziva,je sindrom gornjih i donjih
disajnih puteva-rhinitisa do bronchitisa i pneumonije.
Dakle ti virusi POSEĆUJU LJUDSKU VRSTU VEĆ NAJMANJE
150 GODINA I TO SVAKE GODINE.Udeo korona virusa u sindromu
gripa je 7-15%.On nije ništa drugačiji od drugih influenca virusa(vitusa gripa)
ne voli nosnu sluznicu,pa više napada ždrelo,grlo,bronhije.KOMPLIKACIJE GRIPA
,NISU STVAR ZLOČESTOĆE OVOG VIRUSA,NEGO LOŠEG IMUNOG STATUSA
ZARAŽENE OSOBE,poput hroničnih,iscrpljujućih bolesti,karcinoma,terapije
citostaticima,mnogim lekovima,dijabetesa,itd.NEMA ZLOČESTIH VIRUSA
NEGO IMA IMUNOLOŠKIH SISTEMA,KOJI SU NAČETI I NE MOGU PRUŽITI
PRAVI ODGOVOR VIRUSU I UNIŠTITI GA.Zato se u zimskim mesecima,u prelazu
u proleće,događa više smrti starijih i bolesnih osoba.OVO JE OBRAZAC KOJI SE
PRED OČIMA SVIH NAS ODVIJA DECENIJAMA I VEKOVIMA.
Ta korona,u 2020 godini je DOŠLA ISTO,KAO ŠTO JE DOŠLA SVIH
PRETHODNIH GODINA I KAO ŠTO ĆE NAS POSETITI SVIH NAREDNIH GODINA.Ali OVE GODINE SVETSKI,SKRIVENI MOĆNICI,ODLUČILI SU
DA SA NJOM IZVEDU  PREDSTAVU,KOJA NIJE NI NAJMANJE
NAIVNA!!!Oni su koronu preimenovaliu sars-covid-19,ZATO DA
OD POZNATOG NAPRAVE NEPOZNATOG.Lekari koji imaju uvid u
EPIDEMIOLOŠKU STATISTIKU,mogu na dlanu videti,da je OBOLEVANJE
od sindroma gripa,kao i SMRTNOST,koja se vezuje uz nju,ISTA KAO 2019,
2018,2017,2016,2015….A ZLO NA VLASTI,U CELOM SVETU,JE IZVUKLO KORONU IZ TE GRUPE VIRUSA.ZAŠTO TO NISU REŽIRALI 2019.
ILI PRE??KUVALI SU NAS PTIČIJIM GRIPOM,SVINJSKIM,SIDNEJSKIM,
DALASKIM….gripom,te su sad ZAKJLUČILI DA JE VREME DA POJAČAJU VATRU.
Ralog ili razlozi su-PAD FARMACEUTSKE INDUSTRIJE I PRETEĆI SLOM
BANAKA.
ZATO PROIZVODE HAOS,da mogu presložiti stvar i tako,da opet MOGU
VLADATI.
Znači

-OVO ŠTO SE DOGAĐA U STVARNOM ŽIVOTU KORONE I ČOVEKA
JE NORMALNO,NIŠTA TU NIJE IZUZETNO.Svake godine,prema
podacima virusološke centrale u svetu,OD OBOLELIH 1000,od sindroma gripa,
JEDAN UMRE od njenih komplikacija,ne od njega!!!Dakle,umire se od
KOMPLIKACIJA,KOJA MEDICINA NIJE USPELA SPREČITI.I to je to.
I ove godine će smrtnost biti 1 promil.Ali,kad se to predstavlja sa
3 KONFERENCIJE ZA ŠTAMPU DNEVNO,kao na 600 obolelih,
umro nam je i treći pacijent itd.ONDA JE TO PROIZVODNJA STRAHA,
u kojoj ljudi ne znaju da izračunaju procente i da zatraže KOMPARACIJU
SA PRETHODNIM GODINAMA.LAŽNA SMRTONOSNA EPIDEMIJA
I PANDEMIJA U CELOM SVETU IMA IDENTIČAN OBRAZAC PONAŠANJA.
Zašto im to treba??

Da sprovedu mere izolacije čoveka od čoveka,da bi SLOMILI NACIONALNE
DRŽAVE,slamanjem privrede a to znači UNIŠTAVANJEM MALIH I SREDNJIH
PREDUZETNIKA.GLOBALNI KAPITAL ĆE OPSTATI,ZATO ŠTO ĆE DA MU ŠTAMPAJU NOVAC.Federalna banka i služi za to,a i sve ostale banke.
sledeća DVA KORAKA AGENDE SU-
1.PRISILNA VAKCINACIJA
2.INSTALIRANJE PREDAJNIKA ZA G5 I G6 mreže,oko gradova i po
objektima.
ZAŠTO IM TREBA PRISILNA VAKCINACIJA??

Zato što će u toj vakcinaciji,kao u mnogim drugim,da bude ALUMINIJUM,
koji je ćelijski prijemnik i pojačivač visokofrekventnih,elektromagnetnih
talasa.to zračenje UNIŠTAVA PINEALNU ŽLEZDU kod dece,a kod odraslih
razaraimunološki sistem i blokira korišćenje kiseonika na nivou ćelija.

Treba instalirati g5 i g6 predajnike.Postrojenja predajnika g5 mreže
su povelika i to će po mojoj proceni,instalirati VOJSKAi to ne domaća
nego će biti neke vojne vežbe tipa branimo evropu,pa će tom prilikom
pokriti gradove sa g5 i g6 elektromagnetnim poljem.U školama će to
napraviti pod izgovorom,da dezinfikuju škole ili nekim drugim razlozima.
ZATO SU DECA I NASTAVNICI UKLONJENI IZ ŠKOLE.
To su već počeli u USA i IRSKOJ.NISAM JA JEDINA doktorka koja
DIŽE GLAS PROTIV OVE KRVAVE PREVARE.
Tu su i američki i nemački virusolozi,dok je na žalost mnogo lekara,
koji ćute, zbog straha za egzistenciju.
MOLIM VAS,PROČITAJTE OVO,UPITAJTE SE ŠTA JE U VAŠOJ OKOLINI,
KOJU VIDITE I ČUJETE VLASTITIM OOČIMA,DRUGAČIJE OD
PRETHODNIH GODINA.
PUSTITE NJIHOVE PRIČE I DAJTE SVOJOJ ZDRAVOJ PAMETI
DA VAM ODGOVORI,ZA KOLIKO JE TO,OKO VAS,VIŠE BOLESNIH,
VIŠE UMRLIH…

Strahom,koji nije racionalno utemeljen,NARODU SE SPREMA TEŠKA
GLAD I BOLEST.TO JE JEDINA ISTINA!
Nosite vi maske u zimskim mesecima kada idete na mesta gde ima
mnogo ljudi,jer je to opšte zdravstvene kulture i način da se prirodno
imunizujete.Maske DA,ali ZATVARANJE,ZABRANA RADA I KRETANJA
JE PREVARA I VELEIZDAJA,DO SADA JOŠ NEVIĐENA!

dr Nada Jurinčić

ЕПИТАФ КОЦКАРУ РАКИ – Драгиша Павловић Расински

ЕПИТАФ КОЦКAРУ РАКИ

Намерниче!
Хвала, пружаш ми прилику
да сторњам муку с којом се борим,
дошао си ми ко кец на десетку,
да испуним жељу од које горим,
и с неким жи вим створом прозборим.
Свако ко овде сврне нека прими к знању
да се испод ове плоче црне
на вечном становању
налази коцкар Рака, звани “Треф”,
који је чувеном Божи Пубу
испразнио цео породични сеф,
у једном карташком клубу.

ЕПИТАФ ПОШТАРУ СИМИ – Драгиша Павловић Расински

ЕПИТАФ ПОШТАРУ СИМИ

Овде лежи покојни поштар Сима.
Целог живота сам другима
делио позиве, писма и разгледнице,
а најзад и мени Свети Петар,
који на живот људи има увида,
посла вест да ми се живот прекида,
јер сам, како рече, на реду
по неком његовом распореду.

Поштар је некада био на цени,
неко коме се вода за здравље пије,
био је људима ко род рођени,
ко неки члан фамилије.
У сваком насељу био је
на трећем месту угледних житеља,
одмах иза попа и учитеља.
Не, не дајем ја ни пет пара
за нека мишљења друкчија,
понављам: поштар некад и сад,
ко Бог и шеширџија.

Врело Светог Јована 2020 Макрешане


Црква у Манастиру Светог Јована у гори Мојсињској у атару села Макрешане

У Манастиру Светог Јована у атару села Макрешане 07.07.2020. године, у оквиру обележавања рођења Св. Јована Крститеља изведен је поетски програм ВРЕЛО СВЕТОГ ЈОВАНА у заједничкој организацији МЗ Макрешане, КУД-а *МЛАДОСТ* из Макрешана, Црквене општине Макрешане и Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу. У програму су наступили песници: Радован Стевановић Мрки, Мирко Стојадиновић, Хаџи Иван Милановић, Јасмина Димитријевић, Саша Милетић, Милан Марковић и Градимир Карaјовић. Гост програма је био др Раде Биочанин. Видео и фотографије је снимио Градимир Карајовић.

Врело Светог Јована 2010

Иницијативу за оснивање манифестације Врело Светог Јована на простору Манастира Светог Јована у Макрешану покренуо је Радован Стевановић Мрки  са својим сарадницима из Макрешана још 2009 године. Тако је све почело. А траје и данас! Погледајте како је било 2010. године.
Манастир Светог Јована у гори Мојсињској у атару села Макрешане
У Манастиру Светог Јована у атару села Макрешане 07.07.2010. године , у оквиру целодневне манифестација обележавања рођења Св. Јована Крститеља изведен је културно-уметнички програм ВРЕЛО СВЕТОГ ЈОВАНА у заједничкој организацији МЗ Макрешане, КУД-а *МЛАДОСТ* из Макрешана, Црквене општине Макрешане и Културног центра Крушевац. У програму су, поред чланова КУД-а *МЛАДОСТ* из Макршана, који су извели једносатни колаж прогром са фолклором, песмом и народним обичајима жетве, наступили и крушевачки песници: Љубодраг Обрадовић, Јелена Протић-Петронијевић, Томислав Симић и Светлана Ђурђевић. Програм је пратило више стотина гледалаца, међу којима су били и заменик председника скупштине града Крушевца Синиша Максимовић и члан Градског већа Крушевца Иван Аксентијевић.

КЛАДЕНАЦ СВЕТОГ ЈОВАНА

скривен од зла
у гори Мојсињској
одувек блиста
и доноси спокој

за уморне хлад
за жедне искуство
души вечну младост
телу ново чувство

све воду некуда теку
мисао срце леди
а онда истекне у реку
која копрену избледи

иза гора лелуја Морава
кривинама мир да разлије
немире заувек успава
и прошлост оку открије

осмеси посребрили шуму
слобода изгледима млади
и пратећи звезду свету
усијане откровењем хлади

скривен од зла
у гори Мојсињској
заувек блиста
и доноси спокој

© Љубодраг Обрадовић

 

У ПОРТИ СВЕТОГ ЈОВАНА

Можда ме спопало
Лето у одласку
Можда мирис покисле траве
Можда су млади ораси
Распукле коре
Помогли да заборавим
Сурово кружење
Годишњих доба
У Цркви Светог Јована
На Дан усековања

Нема бежања
Нема окретања главе
На другу страну
Преспавај овај живот
Али он ће те стићи ударцем
Каменом који који те
Увек нађе
Увек  саплете

И кад киша застане
Над портом
Тог дана
И кад ти небо нешто
Поручује

Буди на правом месту
У право време
Можда
Ти се тајна открије

© Јелена Протић-Петронијевић


Отац Јаков


Публика је била пажљива и бројна
Настави са читањем “Врело Светог Јована 2010”