Ako kreneš da me tražiš

Ako ikad kreneš da me tražiš
po dugim noćima
i mračnim odajama sjećanja,
ne zaboravi, moja draga,
ja nisam nikud otišao,
nikud dalje od tvoga koraka.

Ako ikad kreneš da me nađeš
u neznane predjele daleke,
ne zaboravi, moja draga,
zalud trošiš vrijeme na daljine
ja se nisam makao dalje
od tvoje meke tišine.

Ako te nekad povuku tmine
i pozove u noći poznat glas,
sjeti se, jedina moja,
i kada sam odlazio, otišao nisam,
samo sam u sjenku tvoju prešao
dišući tvoje ime, u sjenci tvoje tišine.

Loša elegija

Sporo oduzimane časti,
dalekih noći;
Kraljevstvo me čeka
u nepovratu gde ću pasti.

Zapalite mesec, jer se smeje,
njemu je drago kad se ljute;
Oči, što nemaju sudbinu
koje nesalomiva reč greje.

Meni brzo muzika deluje,
kad gluv i nečastiv,
diriguju pohlepom, a trn
je moje srce što ne čuje.

Iskoči, ozeblo, iz kože,
dijaloga, jer biće
ne postoji dok ne izgori.
Bez ljubavi izgoreti ne može.

МОЛИТВА- Душан Комазец

Зашто ви свемоћни с’ маском богомољних
играма на снагу приносите жртву
разгаљеној страсти таламбаса, вољних
да бокоре немир кроз тишину мртву.

А кад вас сустигне чином судњег дана
вапај невољника блажених, јер моле
и кају се смерно због гордости рана,
да л” ће ваше речи таште и охоле

у вапају силном и с” молбом очајном
опрост потражити изобиљем плача,
надгласати оне са вером бескрајном.
Чија ће молитва тада бити јача?

MEHINO STANJE-Miroslav Krnjeta

Kamioni smrti dođoše u malo selo
Maljevčani više neće
videti prelo,
zemlja će pocrveneti
postati krvavo vrelo.
Crne uniforme došle po glave
da ubiju sve
koji đurđevdan slave.
Kordunašku idilu i miran san
prekinuše puške bajoneti
Maljevcu je došao poslednji dan,
stigli su dželati prokleti.
Tužne su Kordunaške zore
mirišu na pokolje,strašne muke,
koje počiniše ustaške ruke.
Kuće popališe,plotove obojiše u crveno,
zemlja ječi sve osta sprženo.
U koloni idu do gubilišta
pored Kladuškog puta,
dečica se drže roditeljskog skuta,
strašne slike
majke za decom plaču
braća za sestrama jecaju,
vazduh je pun ustaške vike
i mučenika koji ispuštaju krike.
Majci iz naručja oteto dete
bačeno na zemlju krvniku pod pete,
otac za detetom bugari
maljevima tuku besni stražari,
krv teče niz mehino stanje
lelek odjekuje kroz granje.
Sa suzama smrt gleda
Petrova gora
ne zaboravite braćo mučenike
pale u mukama terora.
Ptico sa lipove grane
slušaj jauke,gledaj rane,
pogledaj kako nevine
odvedoše na klanje,
u krvi padoše na mehino stanje.
Nekada su Maljevac sekle paše
sad ga krvlju okupaše ustaše.

У ВИСИНАМА – Андреја Ђ. Врањеш



У ВИСИНАМА


Песнику, Благоју Баковићу.

Када дођеш у врхове оне,
где ветрови сонате изводе,
попнеш каму до неба,
јави се стиховима!

Када те тамошња лепота препозна,
не мораш се враћати више,
преселио си се у песме,
најдубље трагове.

Настави са читањем “У ВИСИНАМА – Андреја Ђ. Врањеш”

Ime od imena LjUBAV

Ona je čaša najslađeg vina

što dušu razgali bez pijanstva

i srce ogreje kad stud zavlada.

 

Ona je Ljubav prečista

Ljubav koja pogledom leči

Ljubav koja grli bez reči.

 

Ona je ceo Svemir u jednoj Zvezdi

ceo Svet u jednom Biću

najbistrija kap u svakom piću.

 

Ona je od Ljubavi rođena

Ljubavlju vođena kroz Svetlost

Ona je dokaz da postoji Večnost.

 

Ona je Zavet i Amanet

tihi Čuvar lepote i Dobrote

bezuslovna kruna Čistote.

 

Ona je od Ljubavi sazdana

Ljubav joj je Put kojim hodi

bezuslovni dar od Boga dat.

 

Ona je Sve i Svaki dan

Ona je kap rumenog vina

ime je njeno  Bezuslovna.

 

Neko je zove Milost, neko Istina

Lepotom i Iskrenošću Celiva

Neko je zove Anđele, a Ime joj je

 

U svakoj reči i svakom osećanju

u svemu je od toga ima

Ona je zbir svih imena u jednom

 

U imenu od Imena Ljubav

u imenu od Imena Svetlost

Ona je MILICA, Ona je Blagoslov !

 

( Pesmu posvećujem kako mojoj, tako i svim onima

koji imaju ili će imati jednu Milicu  pored sebe )

Šta god slavili ovoga dana, proslavite u radosti,

a Volite svakog dana u godini, u životu …

 

U prilogu, još jedna pesma za sve Milice,

i dok je čitam vidim da je On to napisao mnogo bolje od mene .

***

Ljubavi, ti si vatra
koja gori u mom telu ;
čija me toplina peče,
i koja me greje kad je hladno veče.

Ljubavi, ti si prsten
oko moga srca;
od tebe mi srce jače kuca,
od tebe mi srce puca.

Ljubavi,ti si otrov
u mojoj krvi;
sa njom putuješ kroz vene,
i osvajaš deo po deo mene.

Ljubavi, ti si Milica,
prsten oko moga srca,
otrov u mojim venama,
vatra u mojim očima.

Milice, ti si ljubav,
stvoren sam da budem tvoj,
da te uzmem u zagrljaj,
i volim.

© Denis Alispahić

 

Дан заљубљених душа наших; Јована Живковић

Дан заљубљених душа наших

 

Данас је тај дан,

Дан када се заљубљени

Шетају држећи се за руке,

Данас је тај дан,

Када љубав испушта радосне звуке.

 

Данас се смејеш,

Данас све заборављаш,

Јер данас је дан,

Љубавни…

 

Данас се љуби,

Онако фино и страсно,

Данас је срећан и онај што губи,

Данас је љубав и јутро снено.

 

Неким даном би и рекли,

Али данас не,

Све страхове што су срце пекли,

Данас их нема, данас не.

 

Данас се слави,

Данас се најлепше ћути,

Данас се пева али и слути,

Данас љубав слути још веће љубави.

 

Данас нам сне

У стварност доноси,

Привидом данашње љубави јасне,

Све обасипа, звезде нам с’ неба сноси.

 

Данас ми ружин цвет пружи,

И кафу у кревет донеси,

Данас нек туга срећу ми служи,

И нек види да љубави, ти све си.

 

Данас ми реци,

Најлепше речи,

Данас учини да верујем срећи,

Да када ми дође,

Умем да спознам,

Да је тај дан,

Дан заљубљених душа наших!

Osuđena

Reci, kud su me to odvele zablude
gdje sam to i kojim svijetom lutala
s kakvim ljudima živjela
koga voljela kome se divila
pod kojim nebom zvjezde snivala .

Reci, šta je to između uzdaha
istkano šarenim lažama
u kojim rijekama sam noge hladila
u kojim morima biser tražila
s kojim vjetrovima kosu češljala
kad nisam osjetila kad sam umrla .

Reci, kako te nisam poznala
u ponoćnom maskembalu paklenih prikaza
kako sam se u mrežu pauka uplela
zaslijepljena plamenom koji sagorjeva
plamenom koji ništa sem pepela
za svojim ognjem ne ostavlja .

Reci, kud su me odveli snovi djeteta
kojoj sam to zvijeri u krilu zaspala
ko me je zorom suzom budio
čime mi osmjeh brisao
pred čiji sam sud to stala bez odbrane
ko me je to na tebe osudio .

МОРАВСКА ТРОЈЕРУЧИЦА – Љубиша Бата Ђидић

МОРАВСКА ТРОЈЕРУЧИЦА

Само ти прерушена
у три моравске реке
 ходаш Србијом
Мајчице

Само ти
за великих поплава
а задесиле су нас и ове године
одвајаш наше чисте брзаке
из туђег муља
Бистра Разводнице

Настави са читањем “МОРАВСКА ТРОЈЕРУЧИЦА – Љубиша Бата Ђидић”