www.poezija.rs

 

Juče se sve činilo tako ispravno

Sve na svom mjestu

Sve tačno tako

Danas su razlozi izbledjeli

Gledajući iz drugog ugla

Sve okrenuto naopako

Juče je sve bilo kao pjenušavo vino

Biserno, opojno, šumeće

Danas se sve čini svakodnevno

Nevažno i polazeće

Kratak je zanos,

Prolazan svaki sjaj

I svakom bljesku dođe kraj

I u sivilu običnog dana

Je tajna smisla uklesana

Stigla neka tužna jesen
Ljubav se u suho lišće sapliće
Prihvaćene laži, napušteni snovi
Jesen zatrpala nadu u bolje
i mir je samo san koji blijedi
u velikoj boli ni plakati ne vrijedi

Rijeka tuge u duši vojnika
koji je pucao na tuđe dijete
Kući kroz kišu, kroz vjetar što ga koči
Kuća je ista i svi njegovi na broju, a
Majci ne može gledati u oči
U noćnoj mori kajanje ne blijedi

I nigdje ne vodi bijeg og grijeha
Bijeg od sebe, bijeg od čovjeka.
Jer oči su svjedok bez glasa
i u njima malo nedužno tijelo
ostaće zapisano dovijeka.

Za neki razlog, u neko vrijeme
bolje od ovog, što će doći,
oprostiće svako svakom
a vojnik sebi neće moći,

Jer i kad te oslobodi porota

Vojnička je tuga duža od života.

Opet neki ludi novinar piše

Da sam na vlast došao krađom glasova

E preko glave mi ih je više.

Nisam, vjere mi, narod me izabrao

Sasvim sam legitiman, opozicija laže

A za uži krug: sigurno sjedim

Dok god radim šta mi se kaže

Nije ovdje loše, s visine se dalje vidi

A ima i da se zagrabi,

Sličan se sličnog ne stidi

Ok, mora se ponekad kupiti pojas novi,

Podvaljak mi retuširaju

Stomak mi dobro stoji.

Dragi moji, vlast opija,

I u pijanstvu zaboravih

Koja bješe moja ideologija

A narod k´o narod

Narod voli bajke

Laži uvjek opstaju,

Mijenjaju se stranke.

p.s.

I tako, život piše nove stranice

Ako uđemo u EU,

Radiću i preko granice

Svaki dan je izvjesno da pada noć
A ovog doba godine i prilično rano
Kao da izvire iz svakog budžaka
kad krene, vere se u prozore, visi iz oblaka
uvlači ti se u kosti, navlači ti se na oči
i koliko god da se boriš nisi jači od noći

I misli se nekako zamrače
sve što bilo je jasno negdje umače
i pitaš se šta li se sve krije iza ove crne zavjese
koga sve može da proguta ova neman
gdje sve ne može da te odnese
ako te samo tmina ponese

kroz prozor crno, baš ni zrno svjetlosti,
ni najmanja zvijezda da zatreperi
isključen tv, kao da je pregorio od poslednjih tužnih vijesti
ni ona mala crvena lampica ne svijetli
možda je nestalo struje, i čudan neki vjetar puše
da ostanes bez daha, da ostaneš bez duše

Pa sebi kažem budi optimista,
sinoć je noć bila ista,
i eto te još si tu

Pa sebi kažem, ne budi dijete

Znaš da je svijetlo

Sa druge strane planete