НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…   У врчу немилости;  у чаши отрова; на плочнику међ’ напирлитаним продавачицама ужитка; у излозима свега иоле лепог…..   Тражићеш ме… И нећеш ме наћи….   У грашкама воде на длану; у кости у грлу; у крошњи трешње позне јесени; на гробљу своје свакодневице; на свим немогућим местима                              који готово и … Настави са читањем “НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…….Александра Младеновић”

НЕЋЕШ МЕ НАЋИ…

 

У врчу немилости;

 у чаши отрова;

на плочнику међ’ напирлитаним

продавачицама ужитка;

у излозима свега иоле лепог…..

 

Тражићеш ме…

И нећеш ме наћи….

 

У грашкама воде на длану;

у кости у грлу;

у крошњи трешње позне јесени;

на гробљу своје свакодневице;

на свим немогућим местима

                             који готово и не постоје…

 

Тражићеш ме……

И нећеш ме наћи……

 

А било ме је у сваком сићушном сазвежђу

који је универзум могао изродити;

ум замислити;

чула обухватити;

подсвест дотаћи…ту…

у зрну бибера ти на језику;

у вешу који те је грејао тик уз кожу;

у вртоглавом суноврату дана у ноћ,

ноћи у дан;

у маси,теби тек успутних ствари….

 

Тражићеш ме….

И нећеш ме наћи….

 

Бићу колац са ког ћеш тражити да те скину;

кошуља лудака коју ћеш молити да ти навуку;

либидо који ће те топити

пораженог и без зебње

                              да ти остати неће ништа…

 

У чаши немилости;

у врчу отрова;

мазохистички ћеш ме тражити…..

своју посебну,сладуњаву принцезу деценије

и вилу и љубичицу  и шта све не…..

Данас, у дубокој трави,

свакодневна, осорна, отрежњена

и без родослова и вештица и коров….

                                         и шта све не…..јесам….

Ни опрост песмама нећу ти дати

макар испио бунар свог гнева;

сад сам напрасно одасла

после горке медовине из Твоје чаше…

након слатког пелина из Твог врча….

                                            жеђи,обмана…….ероса…

 

Тражићеш ме…..

И нећеш ме наћи….

 

Нећеш.

Budimo ljudi… Arsenije Lalatović

Budimo ljudi… Sa krstom u ruci u Hristove luče Patrijarh Pavle došao je juče… Dojezdio tiho svetac sa Balkana… Pred Hristom da vida patnje hrišćana Nevidljiva sila kroz oblake nosi… Jezdi Patrijarh sa krstom u ruci… Mir tamjana miriše u kosi… Ide Otac Pavle hristovoj luci… Sveti apostoli dočekuju brata Širom su sveta otvorena vrata… … Настави са читањем “Budimo ljudi… Arsenije Lalatović”

Budimo ljudi…

Sa krstom u ruci u Hristove luče
Patrijarh Pavle došao je juče…
Dojezdio tiho svetac sa Balkana…
Pred Hristom da vida patnje hrišćana

Nevidljiva sila kroz oblake nosi…
Jezdi Patrijarh sa krstom u ruci…
Mir tamjana miriše u kosi…
Ide Otac Pavle hristovoj luci…

Sveti apostoli dočekuju brata
Širom su sveta otvorena vrata…
Sjen Patrijarha miluje i grije…
Kao nigda što ranije nije…

Hrišćanski rode slavi svoga sina…
Patrijarh je snaga, vjera, istina…
Blago onom ko dovijeka živi
Narod mu se zanavijek divi…

Sa krstom u ruci Patrijarh sveti
Đecu čuva od patnji, zloba i aveti…
Oca svetog Pavla hrišćani su čeda
Blagi pogled njegov uvijek nas gleda…

Sestra Jefimija satkana od bola…
Dočekuje brata Pavla apostola
Svetinje hrišćanske otvaraju vrata
Patrijarhu Pavlu zlaćanu od zlata…

Budimo ljudi kao što on reče
Za pokoj duše uždimo svijeće…
Presveti Hriste primi Pavla sina
Na prijesto sveti među hrišćanima

Amin

LELA STOJANOVIĆ

VEŠTICA   U jednoj trošnoj kući, malo dalje od moje, veštica strašna živi sve to stravično je.   Ima čaroban štapić i smeje se strava, ali što njena metla vozi od toga boli glava.   I čuva crnu mačku, baš ko što ima Đura, a samo da vidite kakva  je mačkina frizura.   Stalno se … Настави са читањем “LELA STOJANOVIĆ”

VEŠTICA

 

U jednoj trošnoj kući,

malo dalje od moje,

veštica strašna živi

sve to stravično je.

 

Ima čaroban štapić

i smeje se strava,

ali što njena metla vozi

od toga boli glava.

 

I čuva crnu mačku,

baš ko što ima Đura,

a samo da vidite

kakva  je mačkina frizura.

 

Stalno se dimnjak puši

od te trošne kuće,

mislim da čarolije sprema

u kotlove vruće.

 

Ma video sam po noći,

kako joj gosti stižu,

i dugo prave gozbu

i galamu dižu.

 

Tata mi ne veruje ništa

da veštica živi tamo

i kaže da mi deca,

najbolje izmišljamo.

 

Mama se samo smeška

i kaže, baš lepa greška,

komšika naša je stara,

a klinac ima dara.

 

E, baš su čudni odrasli,

ne mogu videti sve,

i oni su bili deca

i znaju da veštice postoje.

Тријумф – Данка Ђукановић

Тријумф   Резервисана карта за повратак! Живот је поново постао исти И одвећ као тетурави патак Кривудаву стазу за собом чисти.   Пресахнуше сузе и јек у глави Једна мисао са другом се коси И тек што се мир у души појави Бескрај га у своје дубине носи.   Поглед заста… језива чудовишта Запљусну освежавајућа … Настави са читањем “Тријумф – Данка Ђукановић”

Тријумф

 

Резервисана карта за повратак!

Живот је поново постао исти

И одвећ као тетурави патак

Кривудаву стазу за собом чисти.

 

Пресахнуше сузе и јек у глави

Једна мисао са другом се коси

И тек што се мир у души појави

Бескрај га у своје дубине носи.

 

Поглед заста… језива чудовишта

Запљусну освежавајућа тема –

Смех из алеје суседног дворишта

Редови тек процвалих хризантема!

Zakuni se… – Lepa Simić

  Zakuni se… Nije me briga za lažne osmehe isprošene tvojim usnama zmijskim; ni što svaku moju reč u pesmu utkivaš čas ljubavnu, čas ukletu… Nije me briga za tvoje sitno, svetlucavo, oko iz kojeg seva mač sa dve oštrice; ni ko si ; ni zašto ispod jastuka čuvaš pesme mastilom gneva ispisane. Sanjaš li … Настави са читањем “Zakuni se… – Lepa Simić”

 

Zakuni se…

Nije me briga
za lažne osmehe
isprošene
tvojim usnama zmijskim;
ni što svaku moju reč
u pesmu utkivaš
čas ljubavnu, čas ukletu…

Nije me briga
za tvoje sitno, svetlucavo, oko
iz kojeg seva mač
sa dve oštrice;
ni ko si ;
ni zašto ispod jastuka
čuvaš pesme
mastilom gneva
ispisane.

Sanjaš li ponekad,
umesto ćupa mudrosti,
košnicu sreće?

Zakuni, se sreće ti,
da više neću biti
inspiracija,
nostalgija,
tuga i sreća,
tvoj
vulkan razmišljanja …

Ne budi lud,
i vrapci znaju
ko si!

(C) Lepa Simić

ŠIMŠIROVA TUGA – Stojanka SEKA Zakić

ŠIMŠIROVA TUGA 19.11.2009. Pod šimširom tihim sada nikog nema, al’  mi vjetrić šapnu: tu samo smrt drijema od onoga dana kada kuja-majka osta bez svog psića jedinca nejaka. / Nemoćna i stara, a htjela svoj okot da sačuva u injem okovanom danu, ali sama tužna, bez izlaza srećnog – nikad izliječenu, mrtva nosi ranu. . … Настави са читањем “ŠIMŠIROVA TUGA – Stojanka SEKA Zakić”

ŠIMŠIROVA TUGA

19.11.2009.

Pod šimširom tihim sada nikog nema,

al’  mi vjetrić šapnu: tu samo smrt drijema

od onoga dana kada kuja-majka

osta bez svog psića jedinca nejaka.

/

Nemoćna i stara, a htjela svoj okot

da sačuva u injem okovanom danu,

ali sama tužna, bez izlaza srećnog –

nikad izliječenu, mrtva nosi ranu.

. . .

Njen gospodar sjedi u svom toplom domu

s porodicom svojom uz graju i smijeh –

i ne haje što je stara ljubimica

skotna pod šimširom – k’o da nije grijeh.

/

Kuća puna sreće, pod šimširom tuga;

od ledene studi kuja štene krije –

tijelo joj se trese dok je snijeg pokriva,

ali mrtvo štene još nesvjesno grije.

/

Narednoga dana, kraj šteneta mrtvog,

nepomičnu nađe svoju ljubimicu

taj što se ne sjeti kada je trebalo

ljubav da joj pruži i toplu kućicu.

Pamtiće pokoljenja… Arsenije Lalatović

Pamtiće pokoljenja… Otišao je tiho i skromno Kao što je i živio Visokopreosvećeni Patrijarh Njegova duša melemna Imala je mjesta za svakoga Voljnoga i nevoljnoga Dok je hodao među nama Ostavio je u amanet Čovjek da uvijek mora ostati… Živio je vrletno i smjerno Riječju liječio… I pogledom I sada liječi… Življeće Patrijarh vječno Dok … Настави са читањем “Pamtiće pokoljenja… Arsenije Lalatović”

Pamtiće pokoljenja…

Otišao je tiho i skromno
Kao što je i živio
Visokopreosvećeni Patrijarh

Njegova duša melemna
Imala je mjesta za svakoga
Voljnoga i nevoljnoga

Dok je hodao među nama
Ostavio je u amanet
Čovjek da uvijek mora ostati…

Živio je vrletno i smjerno
Riječju liječio… I pogledom
I sada liječi…

Življeće Patrijarh vječno
Dok je ljudi i svijeta
Pamtiće pokoljenja…

Blago je naše što mogasmo
Bitisati u zlo vrijeme…
Sa njegovim preosveštenstvom

Nije bitno koliko ko živi
Već kako – reče Patrijarh
Duša mu carovala…

Otišao je kako je i bitisao
Pamtiće pokoljenja…
Visokopreosvećenog Patrijarha