* — Marina Adamović

usred oblaka najezda  gorčine sklopila sam kapke nije vredelo priviđenje naslika i drugi san je iznenada odbacio strelu . prelavi me bujica u kojoj još grcam od same pomisli na mogući strah

usred oblaka najezda  gorčine

sklopila sam kapke

nije vredelo

priviđenje naslika i drugi

san je iznenada odbacio strelu

.

prelavi me bujica u kojoj još grcam

od same pomisli

na

mogući

strah

Nokturno — Marina Adamović

staze su vukle sećanja do vrha planine zasede dpresije hvatale su ona sa lirom vezale ih i uzjahale srcojedi eho nebo se pretvaralo da ništa ne vidi . šta bi dođavola s  jedom na obronku

staze su vukle sećanja

do vrha planine

zasede dpresije

hvatale su ona sa lirom

vezale ih

i uzjahale srcojedi eho

nebo se pretvaralo

da ništa ne vidi

.

šta bi

dođavola

s  jedom na obronku

COVEK ~ milka vukic v.

COVEK Inadzija si, ubijas one koji te vole, Koji te bez zasluga tvoih cene, Uzivas da tebe, rad nje mole, A nisi ni pod cipele njene Volis da dajes mrvice lazne Da koristis na neko vreme Tvoje su reci, kao-vazne Al’ lazju sebi tovaris breme. Jedes nas, u stvari-sebe

COVEK

Inadzija si, ubijas one koji te vole,
Koji te bez zasluga tvoih cene,
Uzivas da tebe, rad nje mole,
A nisi ni pod cipele njene

Volis da dajes mrvice lazne
Da koristis na neko vreme
Tvoje su reci, kao-vazne
Al’ lazju sebi tovaris breme.

Jedes nas, u stvari-sebe

Simulacija istine — Marina Adamović

slutim da sam bila …………………srećna dok prstom nisam uprla u svest i pomislila ………………..šta to znači ………………….biti srećan ……………………stvarno

slutim

da sam bila

…………………srećna

dok

prstom

nisam

uprla

u

svest

i

pomislila

………………..šta to znači

………………….biti srećan

……………………stvarno

*— Marina Adamović

smrt je imala tvoje oči prevezane ponoćnim urlikom želela je moje srce bleđe od rose natekle zenice nisam imala izbora skočila sam do oblaka od kristala i sada gradim dugu nedostupnu očaju i tami

smrt je imala

tvoje oči

prevezane

ponoćnim urlikom

želela je

moje srce

bleđe od

rose natekle zenice

nisam imala izbora

skočila sam

do oblaka od kristala

i sada

gradim dugu

nedostupnu očaju i tami

Ništa – Ana Kljajić

NIŠTA …je ostalo od nebeske gomile. Sada me preturaju slučajni glasnici. Kažu da ja znam a znaš i ti. Kažu da se perom briše svako ništa. Kažu da se isto to ništa stvara brazdama među nama. Ko smo to ovde? Čiji nas je plan dotakao? Slučajni glasnici govore, da li slučajno?

NIŠTA

…je ostalo od nebeske gomile.

Sada me preturaju slučajni glasnici.

Kažu da ja znam

a znaš i ti.

Kažu da se perom

briše svako ništa.

Kažu da se isto to ništa

stvara brazdama među nama.

Ko smo to ovde?

Čiji nas je plan dotakao?

Slučajni glasnici govore,

da li slučajno?

DA LI SAM TE… – Ljubodrag Ovradović

DA LI SAM TE… Da li sam te to ja, video srećnu, dok si sa mnom ležala, na cvetnom krevetu, a od ljubavi bežala i smejala mi se ko detetu? Ili je to lice zračilo setu, dok si glasno maštala o svom čarobnom svetu, a u duši osećala, da je to san o nemogućem uzletu. … Настави са читањем “DA LI SAM TE… – Ljubodrag Ovradović”

Ljuba

DA LI SAM TE…

Da li sam te to ja,
video srećnu,
dok si sa mnom ležala,
na cvetnom krevetu,
a od ljubavi bežala
i smejala mi se ko detetu?

Ili je to lice
zračilo setu,
dok si glasno maštala
o svom čarobnom svetu,
a u duši osećala,
da je to san
o nemogućem uzletu.

O, sad ni sam,
ne znam,
ko nam ljubav
ukrade na slepo
i koja nas to vatra opeče.
Bio sam tad,
ko i ti, dušo mlad,
pa kako da nam bude lepo
kad stalno pred nas,
život nove izazove nameće.

Da li sam te to ja,
video srećnu…

(C) Ljubodrag Obradović

Dobrodošlica — Marina Adamović

vrata stresaju prašinu …………..na naličja pauci mašu …………..mrežom pogrebnicom prazne čaše beže …………..od dodira jedna je (nezvanim pogledom oskrnavljena) ……………….prepukla

vrata stresaju prašinu

…………..na naličja

pauci mašu

…………..mrežom pogrebnicom

prazne čaše beže

…………..od dodira

jedna je

(nezvanim pogledom oskrnavljena)

……………….prepukla