želim zaspati ovdje gdje su zastale kiše unutar odbrojanih ožiljaka i vjetrovi osušili radosne suze na noćnom nebu
ako zaspem utišajte kamene orgulje u zavjesama pomjerite nepomične sjenke
sutra već putujem sa snježnim lebdjet ću brdima daleko iza kuće praznu ću zaobići klupu i krizanteme baka će opet paliti svijeću uljanicu da mi još jednom vidi lice odmori se šumorit će njen glas odmori se i noćne su orgulje zaspale mila moja
ne čezni s pastirima oni su nevidljiva lira u njihovim žilama nema lijeka za noćne tuge
spavaj kćeri moja sutra ćeš opet biti daljina
Visits: 48
Today: 1
Total: 394719
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
