ako zaspem ovdje gdje još nisu
odbrojani ožiljci niti su vjetrovi
spokojno osušili radosne suze
utišajte nebeske vrtove
i orgulje kamene
sutra opet putujem
sa snježnim lebdjet ću brdima
daleko iza kuće praznu ću
zaobići klupu i pjesmu okamenjenu
u zavjesama pomjerit ću
nepomične sjenke
u najkristalnijoj jezgri noći
baka će paliti svijeću uljanicu
da mi još jednom vidi lice
odmori se šumorit će njen glas
odmori se i noćne su
orgulje zaspale mila moja
ako zaspem ovdje
čeznut ću s pastirima iako su
oni nevidljiva lira
i u njihovim žilama
nema lijeka za noćne tuge
spavaj milo moje
sutra ćeš se opet
ogrnuti daljinama
(Прочитано: 55 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.293.460 пута)