Danas ću još jednom, opasan
Cendrarsovom rečenicom da Nismo
više životinje, ali izvjesno je da još
nismo ljudi, raznijeti i prosuti po sobi
mix ranojutarnjih vijesti o ratovima
i bratoubilačkoj naravi.
Možda ću djelimično i ukrotiti
lucidnu misao o božjem milosrđu.
Ne, ništa ne pitajte, samo me
pogledom ispratite dok zavirujem
u proljeća koja od travnja do travnja
uzalud otključava ljudska nada
u potrazi za poljanama
posvemašnje ljubavi.
I, da, dovraga, ne pitajte,
danas ću (hm) kao čovjek
pisati o ljudskoj bezazlenosti,
iako me ona odgoni, ne trpi
kašljuca, progoni, čak mi
i vrata otključava.
Nazirem naslov (eseja):
Bauljati ovdje i sada.
(Прочитано: 44 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.376 пута)