svežina već prohujalih strasti
jošte leži u zemlji kraj mene;
čekaj me pesmo, krvavi, saborče –
od tvog mesa ljubav ću krasti.
kao da je rat i ona hladna polja
zavejana maglom i barutom;
ti me ljubiš, najhladnije ženo –
nebesa, i gola od mene si bolja.
ja ispisujem preko očnih kapaka
pesmu poslednje kapi krvi, znoja;
a ti leti prevarena munjo –
kao da nikad nisi bila moja.
kao hladni dodir tvoga mesa
svežina prohujalih nadražaja;
u najhladnijoj zemlji, moja pesma –
bez tebe ostaje bez sjaja.
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.253.490 пута)