Još jedna noć
na licu boru ostavlja
kao vajar se vraća da
završi započet kip,
iskleše još neku liniju
juče zaboravljenu.
Još jedan vrtlog od misli
vuče za sobom sjaj iz oka
u noć koja se stapa sa
tamnim dubinama duše
plačući bez glasa.
Gube se mrvice sakupljene
na stolu tuđih želja
ostavljene za gladne ptice
promrzle od studi i slabe
za let na sunčan jug.
Ističe zadnja kap nadanja
skupljenih u ibrik stari
napukao od vremena i
kruženja od nemila i nedraga
ostala su samo parčad sjećanja.
Još jedna noć
đerdan od sati niže
jutro je sve bliže
novi se radja dan
dok umire neodosanjan san.
( jedna od pesama sa prvog sajta )
(Прочитано: 70 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.293.361 пута)