Ne opraštam greh ove. Zašto bih? Toliko sam( ih) počinila Nad sobom, Da sam do čekala zasluženi otrov duše. ——————– I Sun – ce Je Noću Kao Ja Prepu šteno Melan holiji ———- Uzalud reči (dok) proleće ćutke (i) prejasno slika ——————– Zvezde su cvetale I noć je mirisala … Настави са читањем “U počast Kamingsu 22 — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa