Pitam ga šta radi odgovori “Ništa” “Da li dišeš?” ćutnja je znak potvrdog odgovora “Gledaš?” “Čuješ?” neumorno ćuti. “Kako ništa ne radiš, možeš li mi prihvatiti reč i malo je rastegnuti?” Uzdahne pomuči se i odgovori “Uhhh…. nemam kad kako bih? da li je izvodljivo? koliki joj je obim? a sutra? za godinu?” I kažeš … Настави са читањем “PODUHVAT — Marina Adamović”
No votes yet.
Please wait…
Pitam ga šta radi
odgovori “Ništa” “Da li dišeš?” ćutnja je znak potvrdog odgovora “Gledaš?” “Čuješ?” neumorno ćuti. “Kako ništa ne radiš, možeš li mi prihvatiti reč i malo je rastegnuti?” Uzdahne pomuči se i odgovori “Uhhh…. nemam kad kako bih? da li je izvodljivo? koliki joj je obim? a sutra? za godinu?”
I kažeš da ne radiš ništa?
Sama ću leteti do Sunca rastegnuti reč zabraniti joj da se otkačiti i padne tebi nadohvat – nećemo ti dosađivati ni ka da … znam… ni ovo nemaš kad da čuješ do sa do
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae" i "Psihodelija minijature" i nekoliko elektronskih knjiga kratkih priča, misli. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Budi human-Aleksandar Šapić ( Banka Dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa