kada je reč izvšila pogubljenje moj otac je prišao i nešto je nemo zamolio tada sam se rodila sada me Branko gleda u kamenom odelu kako prolazim i tražim najjaču i često pita i šta ćeš ti s njom šta ću stvarno isto što i ti brzo brzo on pojača rekvijem za dvoje ako želiš … Настави са читањем “Branko — Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
Dejane, hvala… to je autobiografski podatak…
Pretpostavi sam…
…i zaboravio “o”…