Proces nastajanja slike
IZBJEGLICE
Otišli
su
I ostavili sve
I vrbake i trnjake
I riječna ogledala
Iznad kojih su ruse kose češljali
Otputovali su bez torbe
Bez pasoša i ličnih dokumenata
Izgubili su i lice i naličje
Ponijeli su jedino sebe
Ogrebane, očešane, kontuzovane
Ništa nisu imali ponuditi
Osim lišća u džepovima
I trnja u kosi
Bože, ko će ih primiti
Tako obeskućene i obezimljene
(C) Veljko Stambolija
Veljko Stambolija govori svoje stihove
Frulaši udruženja *Adam Milutinović* iz Kruševca
Publika
Jelena Protić-Petronijević govori svoju poeziju…
U NOĆI KAD BAGREM MIRIŠE
Teško je biti sam
U noći kad bagrem miriše
Kad prolećni vetar tajno
U tami pomera mlado lišće
Teško je biti sam
U noći koja je puna mladosti
Kad se radjaju nove ljubavi
Pale vatre
Stvaraju strasti
Teško je biti sam
U majskoj noći kraj
Otvorenog prozora
Kad svaka ruka
Ruku traži
A tvoja nikom
Nije potrebna
Usne se grče
Duša plače
Odlazim u mrak
Zbog mene
Noćas niko ne uzdiše
I niko neće da me sanja
Osećam samo
Bagremov miris
I znam da sam sama
Sama
(C) Jelena Protić-Petronijević
…a zatim muzika sa frule…
…pa Svetlana Djurdjević sa svojom poezijom…
SAN
Ponekad, – ali samo ponekad –
poželim da sam rodjena na
nekoj drugoj planeti;
da sam u nekom drugom svetu
koji je u suštini
deo mene,
u svetu gde nema laži
i kajanja.
Ali, setim se da je san varka,
luda lepa lagarija za neodlučne
i slabe,
i zaboravim to.
Katkad, – ali samo katkad –
pomislim da sam boginja
koja lebdi iznad bludne reke
umiranja
stešnjene kanjonom zlobe i
zavisti.
Ali, setim se da je san
opojna droga za sebičnjake
i kukavice, i zaboravim to.
Često, – ali vrlo često –
živim u snu satkanom od
magičnih i toplih boja,
koji je samo čaroban štapić
dobre vile u stanju da stvori.
Ali znam da su snovi iluzija za
ljude čije je srce kosmos
beskrajan,
i patim zbog toga.
(C) Svetlana Djurdjević
….i ponovo frula…
…pa Ljuba Obradović i njegova pesma
BOGINJA
Oko tebe vrti se svet…
Mladost, ljubav i prilike…
Ti naprosto opijaš
slikajući slike,
u kojima i kraj
svoj beskraj ima!
Oko tebe blješti sjaj,
milion srca sluti sreću…
Oko tebe lampioni,
svi šampioni,
i nada da oka ti odsjaj
zaboraviti nikad neću…
Slobodno skoči,
sve kočnice otkoči…
Život je slep,
kad si tako lepa
po suvom dok plivaš,
u mirisima uživaš,
sve skrivaš,
a smisao otkrivaš…
Slobodno čizmom
zgazi cvet, koji rudi za greh,
i osmehom ih oteraj u očaj…
Neka na kolenima čekaju raj!
Ne, nemoć nije kraj želja,
na svakom uglu,
na svakom prstu,
niče buket prijatelja,
stotinu i jedan,
i svako ostaje žedan…
Klize suze, misli lete,
a nikako opčinjeni da se sete,
zbog čega ih čežnja lomi,
zbog čega im srce zebe,
ni zašto se uvek voli,
ona koja gazi cvet
i sve koji zrače…
Oko tebe vrti se svet…
Sreća lebdi na krilima…
Zašto svima zalediš srce,
a hepiend ti zrači u očima…
(C) Ljubodrag Obradović
I TAKO: RED MUZIKE, RED POEZIJE… DO DUBOKO U NOĆ!
Miško, Ljuba i Goran
Slika nastala na koloniji
Maky daje instrukcije mladom slikaru
Veljko Stambolija
Umetnička naseobina *MOLITVE NA JEZERU*
Odlazak po namernice na drugu stranu jezera
Pogledajte i reportažu МОЛИТВЕ НА ЈЕЗЕРУ – ФРУЛА И ПОЕЗИЈА