Напомена: ПЕСМА ГОДИНЕ за 2016. годину по избору уредника сајта www.poezija.rs
Спасоје Ж. Миловановић
СА МНОМ СЕ НЕ ПРИЧА ТАКО
може се рећи било шта
и кад то нема смисла
барем не за мене
али са мном се не прича тако
ја сам плодан мушкарац
евнух
животиња
како се хоће
и чиним све
и било шта
али са мном се не прича тако
слабашне истине
просте истине
туга за једне
лудост за друге
ко још очекује вечност
у сред борбе прса у прса
на нож
на зуб
али са мном се не прича тако
заиста
заиста ти кажем
ово је јутро као ти
женски крикови и брашњаве речи
дечији гласови у збору
шта си
шта си то од себе учинио
и коначно разумем јова
али са мном се не прича тако
и ово што ти стављам у уста
није ни нафора
ни вино
ни мобилни телефон
ово ја плодим твоје речи
или ме свемоћно прождри
али са мном се не прича тако
© Спасоје Ж. Миловановић
Tri tačke i upitnik – Zorana Jovikic
Mislila sam da si drugačiji,
kao i da ne možeš biti svačiji.
Osmeh tvoj mi je pričinjavao radost,
godine tvoje su me vraćale u ranu mladost.
Vrcavost i veselost tvoja,bojili su život moj,
ali ipak ispade da bih ja tebi bila samo broj.
Ni drugarstvo da prihvatiš ne znaš,
pitaš se zaljubljenost to li je,samo to znaš.
Previše si okrenut sebi da bi mario za druge
i nekome doneo i sreću umesto sramote i tuge.
Zato ovde ne mogu da stavim zapetu,
ali tesko mi je da stavim i tačku.
Nek ostanu tri tačke i upitnik,
kao podsetnik da uz tebe nisam bila važnija i drugačija,
ali ne brinem,jer ipak neću biti svačija.
Zorana Jovikic
GRANA – Milka Vukic.V.
Godine nakon…Svetozar N.Popovic
Tiho ko troma tišina
Obilazim puste ulice zalađa
Hocu opet da budem istina
Na izvoru novih uviranja
Hocu tiho u tišini sjenke
Da se nadam s kraja na početk
Da se skrasim kraj potonje humke
I zagrlim izgubljenu nadu
Neću pokrov od tuđijeh suza
Neću lelek ni plakanja tuđa
Treba spremit sva moja nadanja
Moju prošlost u moja stradanja
Lelek čujem leleče vrijeme
Okolo je naslon za bunjišta
Otišlo je i povratka nema
Blijedi ono što donese juče
Kišne kapi sa vreloga lica
Liju priču proteklih godina
Tamne bore sa mračnoga čela
Ispričaše priču na ova bunjišta
Nema više stare jeke
Utihla je nova nada
Strmi potok sad ne valja
Moju prošlost zagrljaja
Nema više na kraj sela
Moje nade i vapaja
Ode vrtlog od vremena
Čekam potop mjesto raja
Svetozar N.Popovic
NA STANIVI – Vuk Todorovic
Nijedne ruke nisu bile tu
Niko njoj poznat i znan
Okrenuo je zivot ka vecnom snu
Smrvio je grubim rukama
Ne znadoh tu zenu
Kroz prozor videh obraz bled
I svetlo kako gasne
Na plocniku ispod nje
Tisina se skrila
Dan je ostao nem
Slutio nisam suroviji svet
Posle pola leta nekom doleti peh
Kad ugledah jakne preko duse
Ista mi se sledi od zala mre
Tisine se otkrile
Dan je ostao nem
Na stanici snovi stajase
Drhtajuci od hladnog vremena
Prosao je autobus koji je cekala
I nacet san koji je imala
Tisine se skupile
Dan je odneo sve
Tisine su cutale
Dan je govorio sve
Gospodjo Lepa,
Kada će Vaša dugo očekivana nova knjiga pesama.
Najava obećava visoku lestvicu.
Pozdrav.
NAJLEPŠE ŽELJE POVODOM 8. MARTA SVIM DAMAMA KOJE PIŠU I ONIMA KOJE ČITAJU POEZIJU PESNIKA UDRUŽENJA POEZIJA SRB SA SEDIŠTEM U KRUŠEVCU.
SRDAČAN POZDRAV.