Kad upregnem dušu u jaram života
pa za zdravlje svima tad podignem čašu
to što nosim samar nije me sramota
samo marvi ne dam da me mučki jašu
Jer ovde se obraz prodaje za sitno
pa se lažlju krpi ko poderan plašt
a prodanoj duši nije ništa bitno
samo bar na tren da okusi tu vlast
Nek me zovu ludim dok uzimam meru
dok im reč u grlu ne postane kost
prodali su Boga,prodaće i veru
samo da u selu budu viđen gost
Nek se glođu sami oko trule vlasti
dok im srce crni ko gnojina rupa
a meni će kletom pod samarom časti
zanavek u sreći srdašce da lupa.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
01.04.2026g.
(Прочитано: 33 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.172.544 пута)
Hvala poštovani prijatelju. Srdačan pozdrav.