NAŠE SVETILIŠTE
Jošte cvile mrtve duše iz grobova i još pate.
Pritiska ih zemlja crna,još ih muče crni jadi,
kada bi se mogli dići tamo gore da se vrate,
pa da stanu pred zlotvorom što se novom krvlju sladi.
Teška im je zemlja pusta pozobala srećne sane,
a grobovi ko okovi još čuvaju njine kosti,
kad bi moglo bar jos jednom da ožive one dane,
da ne daju toj zveradi da se svetom krvlju gosti.
Da pomognu da oživi zemlja naša poharana.
Da đavola oteraju sa ovoga svetilišta,
prestala bi da ih boli i ta ljuta čemer rana,
a vatra će da pucketa na Kosovu sa ognjista
Tad ne cvile iz grobova,svete duše tad ne pate,
nije zalud njina žrtva zlotvori će to da shvate.
© Jasmina Dimitrijević, Srbija
(Прочитано: 70 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.246 пута)