Категорија: Uncategorized

Tužna pjesma

Noćas, u sitne sate

Dok laju padalice

Sanjam Te zvijezdo plava…

Dozivam sanjalice…

Odavno Te nema…

Moja zvijezdo plava

Ima Te,  pa nema…

Negda si san, a negda java

Ko zna gdje si sada

I kome si java…

Mislima Te dozivam

Zvijezdo moja plava…

Život mi je bajka…

Dok Te sanjam…

A kada sam budan…

Patim i tumaram

Noćas u sitne sate

Dok kapi romore

Mislima Te dozivam

U svitanje zore…

Ima te pa nema…

Moja zvijezdo plava

Ni sam ne znam što si

San ili java…

Ponekad se javi…

U snovima čežnjo

Namigni mi krišom

Moja tužna pjesmo…

Navrati bez riječi

Zagrli me strasno

Jutro kad se budi…

Biće prekasno…

Moja tužna pjesmo

Ponekad navrati

U sitne sate…

Dok duša pati…

O MORE

O more,
kol’ko sile u tvom valu,
čemu naleti u naplavu,
runiš sebe i obalu…

Dok ljeto se lini…

DANI

Subota,
dan za vjenčanja…
Nedjelja,
ponedjeljak,
utorak,
srijeda,
četvrtak,
petak,
dani za rastave…

STARAC I MORE

More obalu žvače,
kao starac koru kruha…

KULJAVA ŽENA NA TOVARU JAŠE

Kuljava žena
na tovaru jaše…

Šest očiju…
Šest ušiju…
Šest pet’…

Tri guzice,
jedan rep…

ODA PJESMAMA / ODA LJUDIMA

Postoje neke pjesme,
kao što postoje i neki ljudi,
koje / koji, nisu prispjele / i, nigdje,
ni u jedno društvo,
ni u jednu knjigu…

Pa opet kriti / tajiti,
da ih nema,
da ih nikada nije ni bilo,
da se nisu ni rodili,
da nikada nisu ni napisane…

Ne dati im se isplakati…
Ne dati im se ispjevati…

Valja i za njih, takve kakvi jesu,
valja i za njih takve, kakve jesu… znati,
pa makar im i bilo suđeno,
na groblju riječi, skončati…

(C) Nikola Šimić Tonin

 

Mila moja majko

Mila moja majko, ne znaš ni sama

Koliko fukara oko mene reži…

Otkada te nema, miluje me tama

Često od sebe, ka bespuću bježim

Istina je bolna, surova i kleta…

Niko ne voli kao svoja majka

Voljena majko od kako te nema

Život mi je sve, samo ne i bajka…

I kako vrijeme gazi nas lagano

Mislimo sve je bilo juče…

Eh, kako negda bilo nam je bajno

Eh, negda bijaše to juče…

Znam, nećeš ništa reći

A znam šta bi reći mogla

Voljena majko, patnjo velja moja

Odmaraj i znaj da volim te

                          Tvoje Luče

Kriv sam…

Za sve neuzvracene ljubavi…

samo Ja ….sam kriv…

Za sva neodsanjana jutra…

koja sam odcutao u sebi..

Za srce u koje mogu staviti..

ceo ovaj svet…

Za oci koje mogu videti ljubav…

tamo gde je nema…

Kriv sam…

sto sam pristao na krivicu …

male ljubavi…

Trebao sam biti osudjen ..

zbog prevelike …

Prema tebi….

S L U Č A J – RAJKO GLIBO

U strci i frci
slučajevi uzvrpoljeni
oko mene se vrte;
lica im premrežuju
žuto-sive crte.
Svaki slučaj
svoj svijet ima;
sve manje se gledaju,
pričaju još manje,
svaki šutke nosi
svoje bolesno stanje.
Sve je piši propalo,
nemaju tri čiste –
prse se pameću,
a gmižu kao gliste;
glupostima se diče
nadmeću i razmeću.
Gospoda slučajevi
porugom se hrane,
porugom se brane,
ne mogu sa njima
kroz svijet mračnina.
Kroz kajdu klizim,
plivam prepun želja;
koprcaju se u meni,
pucam od veselja.
Sebičan kao strah
smiješi se stid početka,
žežene usne poljupci kvase,
dahom ljubavi
dva slučaja dišu,
trake sunca na licima im
vesele znakove rišu.
K R A J

ONI I JA

Ne znaju oni
voditi računa
ni o sebi,
a kamoli o svom tragu.
Ako traga nemaju
bar im ne smrdi.

A Ja sam im čudna faca…
Bio sam bonaca
Pa postao val.
Bio sam hrast
pa ostao ptica.
Sada sam prvak u čekanju,
prvak dosljedan.
Manje ponosan.
Više dosljedan.
Zobljem trenutke slabosti
iz snopa želja –
U moru tuge
Zaiskri kap veselja
Oko kažiprsta uvijam
prazan papir jedan,
a sunce se u meni
i oko mene razliva.

Zadar, 21.IX.2010.

Uzaludnost življenja

šarkom je prikačena

na prozor

umiranja.

Nisam kreten

i znam da bol ide svojim,

a ja drugim putem

do zgarišta.

Uzaludnost življenja

uništavam

komedijom

nad pepelom jada.

.

Koliko je sati,

majko?

Predstava još nije okončana,

snu…

šuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

Aqutor: RajkoG.
Kategorija: RAJKO GLIBO

MATICA TIŠINE

U zraku huje ptičja krila
i oblikuju nove arabeske.
Prigušenim smijehom glasi se lišće
i cvjeta cvijeće u maticama tišine;
proljeće svoja otkrovenja podastire
slatkom vremenu da ne umine.

Strast rasklopljena gorčinom
crnilom naliva daleka obećanja;
omama mraka ište uporište.

Muk među živima tih kao tajna
pred blagom pojavom vjetra.