Добродошли!
Studenti Filozofskog fakulteta pozivaju vas na *poetsko i kreativno druženje* u klubu ILEGALA *sreda 15.12 u 19h*. (Svako ko želi da recituje svoje, tuđe stihove, aforizme, da nešto otpeva, odsvira pokaže šta zna može da se prijavi na mail: knjvece@yahoo.com, ili na licu mesta. Ulaz iz knjižare Plato. Čekamo vas
Autor RajkoG. Kategorija: RajkoGlibo Moje sunce je sangvinik Sporo se svlači Još sporije oblači Dugo neće izaći Mrakastima mrak paše U sedlu im autisti jaše Svako zlo je za vremena Šapće mi prepoznata nada Žalošću istrošena “dama” sada Oporo mislim na polju zasada Kako skoro svaka Nekadašnja nada Svoj autizam češka gore A izbjegava da … Настави са читањем “S A N G V I N I K”
Autor RajkoG.
Kategorija: RajkoGlibo
Moje sunce je sangvinik
Sporo se svlači
Još sporije oblači
Dugo neće izaći
Mrakastima mrak paše
U sedlu im autisti jaše
Svako zlo je za vremena
Šapće mi prepoznata nada
Žalošću istrošena “dama” sada
Oporo mislim na polju zasada
Kako skoro svaka
Nekadašnja nada
Svoj autizam češka gore
A izbjegava da pomisli
Kako meni fali češkanja dolje
Zadnje češkanje bi neki dan
Češkala me bakica unuku za stan
Dan za stan osta bez gaća
Šutnja joj ostade plaća
U šumi šarenih misli
Ništa bistro nije
Jer moja klijentica
Ono pravo krije
Klanjam se rezonu
I oštrim svoj klik
Da je razgolićenu dočeka
Njezin sangvinik
Urezano ništa gubi se
Pozamašna se svota
Po klijentici mota
Kopne pašnjaci čula
Preustroj trpe
Neosmišljena rasula
Krik iskače iz propuha
Za ljubav je dosta
Komadić kruha
I simpatična buha
k r a j
Dozivam te… Dozivam te… Ili mislim… A tebe nema, nema pa nema… Dozivam te, vapim za tobom Kao žedan za kapljom… A tebe nema, nema pa nema… U inat meni ili već… Dođi sudbino moja, na tren Budi moj usud, moj sjen… Voljena, teško je reći išta… Kada je bez tebe život ništa… Odavno tragam, … Настави са читањем “Dozivam te… Arsenije Lalatović”
Dozivam te…
Dozivam te… Ili mislim…
A tebe nema, nema pa nema…
Dozivam te, vapim za tobom
Kao žedan za kapljom…
A tebe nema, nema pa nema…
U inat meni ili već…
Dođi sudbino moja, na tren
Budi moj usud, moj sjen…
Voljena, teško je reći išta…
Kada je bez tebe život ništa…
Odavno tragam, grebem po sebi…
Zašto si otišla?
Uvijek neko je kriv…
Priznajem, ma ja sam kriv…
Dođi, makar na pet minuta…
Osmjehni se, poljubi me…
Dozivam te, žudim za tobom
Kao gladan za korom hljeba…
Ti si moja kap, kora…
Iluzija, san ili što već…
Dozivam te… Ili mislim…
A tebe nema, nema pa nema…
Dete je iskreno i kada laže, jer kad te laže ono ti kaže. Ne zna da vara, a baš bi htelo, sve bi da radi što ne bi smelo. Verueje svima, mnogo se smeje, s detetom uvek samo veselje. Najveće blago od svih je blaga, sekunda s detetom svima je draga. Pesma iz knjige za … Настави са читањем “DETE”
Dete je iskreno
i kada laže,
jer kad te laže
ono ti kaže.
Ne zna da vara,
a baš bi htelo,
sve bi da radi
što ne bi smelo.
Verueje svima,
mnogo se smeje,
s detetom uvek
samo veselje.
Najveće blago
od svih je blaga,
sekunda s detetom
svima je draga.
Pesma iz knjige za decu ‚‚Najlepši osmeh‚‚.
BALKANLUČENJE Društveni lonac ključa balkanlukom Nesklone silnice kapu mi kroje Prema receptima crvenih zasada Kradu moje JA preko barikada Molim da me puste da JA budem JA Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje Prazne čovječnosti svoje brige broje Besramni teror igra igre svoje Političko-policijska vrhuška Tuđim receptom svoj ugled rasipa Svoje neznanje u šutljivce presipa Mom … Настави са читањем “BiH SETRajkoG sve svoje je uredio na poetesi je loptica”
BALKANLUČENJE
Društveni lonac ključa balkanlukom
Nesklone silnice kapu mi kroje
Prema receptima crvenih zasada
Kradu moje JA preko barikada
Molim da me puste da JA budem JA
Ranjivi pjesmuljci u izlogu stoje
Prazne čovječnosti svoje brige broje
Besramni teror igra igre svoje
Političko-policijska vrhuška
Tuđim receptom svoj ugled rasipa
Svoje neznanje u šutljivce presipa
Mom usponu kroje sve strmiju stazu
Mir upitni ne miriše na dobro
Lovorike jada sve još nisam pobro
DIJAGNOZA
Još u Bosni krčka čorba balkanluka
A „bosanski blento“ svoju kajdu svira
Protektorat mu je nametnuta mjera
Tom sivilu sve je dalje mirna luka
Svuda po svijetu ječe duše naše
Etnomentalitet im bezočno kradu
Bosnu im iz srca silom iščupaše
Korijeni im pište u bolu i jadu
Tko u inat drugom bogomolje gradi
Tu ni kuće ni bogomolje nema
Tek uznike novi zajaše jadi
Oaze jada sapliću se same
Jedna drugoj priča svoje jadanje
Jaši ih zarazno bolesno ufanje
ČASNA PERA
Zima iz oaza jalovih istina
Dođe nepozvana i ušur uzima
I kada ih šibama moći šibaju
Kolege po peru svoj rejting znaju
U sedlu vlasti jaše prizemljaši
Udružuju snage mizernog otpora
Pisci su za njih čudna dijaspora
Jato neznalica pisaca se plaši
Nisu to lica sa sramotnih lista
Ponosni su svojim talentom i radom
Dobrote puni oni žive s nadom
Muči ih raskorak moći i nedaća
Muči ih žuđena staza ovječnjenja
Čiste im misli trpe ogrubljenja
ZD, 02.02.2010.
SVAKODNEVICA
Miču se ćupovi netrpeljivosti
Razrokih izgleda i sadržaja
Učmalost je kuma tih malenkosti
Jakih nagona a tankih osjećaja
Svoje sviraj a mene ne diraj
Zdrave silnice duša emanira
Virusom mržnje zaraženi vapaji
Naprasno mi nasrću na kuću mira
Bistrim sjećanja glancam uspomene
Moje JA sve manje liči na mene
Vagam riječi za ritmove skrojene
Što sam slovom jači sve žešće me gone
Svaka mržnja jaši svoje uporište
Vedra duša vapi toplo odmorište
ZD, 04.02.2010
STRUGANJE AUTONOMNOSTI
Mislim dakle jesam tjeskobo moja
Na svakom koraku skriven šiljak čeka
Jecaje mi guši pogled iz daleka
Beznadniji od bosanskog počeka
Nad našim tvorbama mutikaše jaše
Briju me naprasne destruktivne face
Tražim svoje JA i svoja uporišta
Stojan Mutikaša nema prenoćišta
Normalan život grdna je prevara
A svaka jedinka za nju se otima
Kusasta normala podmeće se svima
Moj mršavi znak utisnut u vrijeme
Poetike zdravog nepodobnog duha
Stroj mutikaša mu pelin juhu kuha
PISMO IZ 1920. Dozivke bez adresa u prazno ječe Guši se jeka radikalne pjesme Brojila novca broje tragedije Čovječnost ne curi sa svoje česme „Ovo je Bosna“ zaostalost pišti Zdrava čovječnost odmaknuta bdije Zao glas naprasno po kulturi bije Svatko poraz svoje čovječnosti krije Nobelovče dragi primi na znanje Nema lijeka za tako bolesno stanje … Настави са читањем “Pismo iz 1920”
PISMO IZ 1920.
Dozivke bez adresa u prazno ječe
Guši se jeka radikalne pjesme
Brojila novca broje tragedije
Čovječnost ne curi sa svoje česme
„Ovo je Bosna“ zaostalost pišti
Zdrava čovječnost odmaknuta bdije
Zao glas naprasno po kulturi bije
Svatko poraz svoje čovječnosti krije
Nobelovče dragi primi na znanje
Nema lijeka za tako bolesno stanje
Uzaludno je svo naše nadanje
Iz siromaštva svijet se svuda čupa
Balkanlukom smrdi balkanska rupa
Zadah joj se širi u istoj maniri
1.Forenzičar duša 2.Spas 3.Dječje oči i moći
1.Forenzičar duša
2.Spas
3.Dječje oči i moći
[hdplay id=2 ]
[hdplay id=2 ]
Pogledajte kako je izgledao prvi susret članova sajta PoezijaSCG na splavu Olimpik u Beogradu [hdwplayer id=8]
Ponovo u oku iskri sunce Osmijeh lice krasi Stišali se tuge talasi Uspjeli smo pobijedili Božijom milošću Zagrlila nas je sreća Nijesu više snovi Brod ljubavi plovi Svih nas je to sreća Niko se više Zloga ne sjeća Blagodarim Ti Gospode Što ga ukrijepi Snagu mu dade Ponovo čovjek postade Letim na krilima molitve Blagosloven … Настави са читањем “Blagodarim Milica Perunović”
Ponovo u oku iskri sunce
Osmijeh lice krasi
Stišali se tuge talasi
Uspjeli smo pobijedili
Božijom milošću
Zagrlila nas je sreća
Nijesu više snovi
Brod ljubavi plovi
Svih nas je to sreća
Niko se više
Zloga ne sjeća
Blagodarim Ti Gospode
Što ga ukrijepi
Snagu mu dade
Ponovo čovjek postade
Letim na krilima molitve
Blagosloven Gospode
Što vjeru mi dade
Moj pali anđeo ustade