uspravno stojimo
ničeg se ne bojimo
mi smo lična garda
silnog Dušan cara
mi smo one sjene
iz Principove priče
samo srpski ponos
pokoriti neće
letimo visoko
mi smo mitksa bića
na nebu visoko
108 Košarskih mladića
Добродошли!
uspravno stojimo
ničeg se ne bojimo
mi smo lična garda
silnog Dušan cara
mi smo one sjene
iz Principove priče
samo srpski ponos
pokoriti neće
letimo visoko
mi smo mitksa bića
na nebu visoko
108 Košarskih mladića
i ništa nije kao prije
bježimo cestom oluja nas bije
tuđi sami preplašeni
kome smo se zamjerili
kolona duga a još veća tuga
gladni žedni bosi
lede nam se kosti
plače nejač, stari suze rone
zar da ostave gdje su svoj na svome
sin im je na straži
koju tuđin gazi
nepravda je velika stradanje se pamti
nemoj neko da se usudi sve ovo da zaboravi
i dok gori svjeća u novoj tuđini
majka tiho moli da prestane da boli
Imam platu
imam i kafanu
i verne drugare što me uvek prate
Imam pesmu, ali nemam glas
u kafanu idem od kad za nju znam
Drugovao s kelnerima
plač’o ture pića
muzici sam ostavljao i po sto evrića
Al’ život je čudan
i kraj brzo dođe
zato širi legendu kad kafani pođeš
ukrala je noći boje
ukrala je srce moje
ukrala je suncu sjaj
i iz moga oka plam
ukrala je harfi ton
da iz duše gurne bol
ukrala je vili krila
da bi večno moja bila
Zaboravljam lik koji drag mi beše
Zaboravljam dan jer on kratak beše
Zaboravljam nju koja tuđa beše
Zaboravih sve, jer to samo san beše.
Beskrajne noći, da li će proći
i ova tuga, beskrajno duga
beže mi sni putem nekim zlim
beže u stid, beže u sram, beže od novoga sna.
Plačem, a u stvari molim
da se vrate davni snovi
i moleći mrem
za bivše mi sne.
Osmehni se nevinom
Osmehni se ljutom
Osmehni se i ljudima što sede na klupi
Osmehni se prijatelju
Osmehni se ženi
Kad te stigne noćni umor, osmehni se sebi.
Ponosni rode borbe te vode
ponosna rajo bilo je davno
ponosna zemljo znaš li sad gde smo
tvoji mladunci i tvoji hajduci
tvoji svatovi i davni ratovi
tuđi rovovi naši su grobovi
nestale staze godine gaze
tamne putanje naše su patnje
patnje pune bola, krvi i znoja
čemera i jada
al’ naša je zemlja ponosna do kraja!