Oko srca ‘zderan loj
Tu gde curi krv i gnoj
I sliva se uma znoj,
Ranjen bi’ kad beše boj.
Ni igle ni epruvete,
Ni lekari ni tablete
Ne mogu iscelit’ rane
Nit’ pomažu, niti brane.
Trauma, uboj, oteklina,
Podliv, rana, opeklina
Nije ovo bolnost tela,
Nego boli duša cela.
Duh rasparan, misli bole,
Tihe reči rane sole,
Zgrčen mišić srca trne
Duša hoće da posrne.
Kakva li je čudna nit,
Što nas goni živet’, bit’
I što telo spaja s umom,
Duh i mišić čudnom strunom
Krv i loj i gnoj i znoj
Iskra duše i dah moj
Sve zajedno čini spoj,
Gde se zbiva žestok boj.
Rana bića otvorena,
Pluća duha zatvorena,
Dal’ je sveta il’ nesveta
Cela duša je raspeta.
Ranjenik sam kroz dubine
I povređen do suštine,
Isceli mi duh i dušu
Oslobodi tesnu gušu
Hajde, hajde, dopri do me’
Gde se duh i kosti lome,
I dotakni dušu prstom
Duše Božji svojim krstom.