Prvi pogled

PESMA Živela, ona iskra koja pali nam snove! Što ogradama trnja od zmija čuva me krtog! Koji samo idem svojim putem Kao kap prolivene krvi Birajući lica tom iskrom koja celim svetom vlada! Jer je pokušala dati nama lica ljudi! Ona nam je otkrila boje otkrivši nam noći, Koje oživele su razvodnjeni život koji tek … Настави са читањем “Prvi pogled”

Aleksandar Herceg

PESMA

Živela, ona iskra koja pali nam snove!
Što ogradama trnja od zmija čuva me krtog!
Koji samo idem svojim putem Kao kap prolivene krvi
Birajući lica tom iskrom koja celim svetom vlada!

Jer je pokušala dati nama lica ljudi!
Ona nam je otkrila boje otkrivši nam noći,
Koje oživele su razvodnjeni život koji tek
na njenom obrazu je ugledao vino i ispucalu zemlju.

Kojoj krenuli smo i zastali kod te iskre.
Slepo hodavši tankom žicom a nikad ne osetismo grehe gore,
O koliko smo puta prešli preko gospodarske medje?
A smejali su nam se što je nas kamen u provaliji bio.

Jer držimo u duši more od slika, ljudi i bogova
Što pretvaraju se u jednu ženu
koja nas vodi u svoju drevnu zemlju
Gde gazimo po svećama do njenog kreveta,
u kom nas nebeski želi i koja nama se klanja!
Koja nas budi, uvek tu i bilo gde!

Pesma, nebo do kog nećemo nikad stići,
Iako više ne prepoznajemo zemlju!
Na kojoj grobovi nam večno svitaju prazni!
Jer moje ime neće njima nikad stići.

(C) Aleksandar Herceg