Svirao sam i ja druže, u kafani uživao,
dok si na me pare bac`o nisam znao tvoje boli;
kad si zadnju paru dav`o, ne znah da si tugovao,
ne znah mlađan šta su boli kad se ljubi, kad se voli.
Svirao sam nesrećnima i pare im uzimao,
gledao sam tužne ljude, šake srčom isečene;
oprosti mi prijatelju, šta je tuga nisam znao,
sad ja zadnju paru dajem zbog izdaje jedne žene.
Daj sviraj mi jednu noćas pesmu što u srce dira,
evo zadnje pare dajem, da produbim srcu rane;
život minu, ostari se, al ne nađoh srcu mira,
violina neka jeca, otići ću kad osvane.
Otići ću u nebesa, tamo gde se duše vole,
jecaj, jecaj, violino, zemaljski me dani bole.
Književnik Branko Mijatović , rođen 18.07.1949. godine u Šapcu gde završava osnovnu i srednju školu , a potom u Beogradu diplomira i magistrira na Mašinskom fakultetu , no njegova zivotna preokupacija ostaje književnost koju na Filozofskom fakultetu u Beogradu(katedra za književnost) diplomira 1987.godine. Mijatoviċ poeziju ne samo da piše preko pedeset godina , već poeziju živi , sanja i snoviđa . Pored učešća u mnogobrojnim antologijama objavio je jedanaest knjiga od kojih tri posebno izdvaja : " Crni čovek " iz 1997. zbirka koja biva zabranjena zbog istine koju pesnik iznosi o bratoubilačkom ratu 1991.-1995. i zbirke "Zrnca mudrosti " iz 1985. god. koja biva okvalifikovana kao disidentska , kao i knjigu izabranih pesama " Bez senki iza ljupkosti snoviđenja " iz 2018. sa 120 pesama koja je zapravo Mijatovićevo životno delo i za koju biva nagrađen zlatnom poveljom Ministarstva za kulturu i informisanje Vlade Republike Srbije . Pored poezije Branko Mijatović se bavi teološkim esejom od kojih treba posebno izdvojiti " Vapaj za smislom " i " Kako spoznati Boga " . Iz ciklusa pesama u kojima je tema raspad Jugoslavije veći broj pesama mu je zastupljen u lektirama na koledžima nordijskih zemalja i u SAD.
Види све чланке од Branko Mijatović
