Te smeđe oci bile su mi utočište,
U tvom srcu bilo je moje skrovište.
Sad sam sama,u sred leta al’ u hladnoći,
Nemam gde da pobegnem ovoj tuzi i samoći.
Moje mesto u srcu tvom,da l’ je prazno il’ ga neko drugi greje?
Da li si još uvek sam, da li ima ko da te nasmeje?
Kao ptica nad srušenim gnezdom stojim nad našom vezom sama,
Srušio je neko ko nije je gradio, ko ne zna kako je nama.
A kao da te čekam brojim sate …Al’ oni sporo prolaze, i vreme ruga mi se čak,
što ostala sam bez nade, slomljena i sama, što u duši mi je mrak.
Prebolela bih te, ali ne znam kako,
Zaboraviti nekog kog toliko voliš nije ni malo lako…
Visits: 163
Today: 2
Total: 369192