ODLAZAK
Svetla se gase,
motori bruje.
Odlazi kolona u ljuti boj.
U noćnoj tmini,
na nebu bez zvezda,
raketa roj.
Odlazim i ja , žurno,
bez pozdrava,
ne stigoh vam reći
da vas otac voli.
U ova ratna vremena
možda je tako i bolje
jer rastanak manje boli.
Dragana, ćero moja ,
poljubi Natašu dedinu
u ovoj crnoj , ratnoj noći,
moju zvezdu jedinu.
Pazi na sebe i na čedo
koje u sebi nosiš
biće to dedin junak,
samo takav, da se ponosiš.
Jelena, pazi na Natu
i pomozi Dadi svojoj,
vreme je ratno, teško.
Još je teže
u mladosti tvojoj.
Milošu , ako se javi,
recite
da sam otišao,
zna on već gde.
Svet je mali,
možda ćemo se sresti
na jugu
a možda … i ne.
Ma gde bio,
duša će moja
nad vama i
vašom sudbinom da bdi.
Zauvek u mom srcu
i mislima
bićete samo vi.
Kad’ budete srele
uniformu plavu,
ne bežitte,
ne okrećite glavu.
Obrišite suzu i
setite se oca svoga,
setite se mene
i moje,ljubavi, vama,
ovom pesmom izrečene
Na putu za Đakovicu
25/26. 03. 1999. god.
Сведочанство једног од најстрашнијих злочина над Србима. Маестрално донета прича у форми рефлексивне песме па се надам да ће и неко од венерабилних да је запази у уврсти у примерену антологију.
Од мене оцена 10!
Hvala Vam na pohvali moje pesme. Moja razmišljanja tokom puta na Kosovo pretočio sam u ove stihove.
sve ovo je deo mog života i istina je samo jedna nisam bio jedini koji je krenuo u rat a da čestito nije mogao da se pozdravi sa porodicom. Nažalost bilo je ljudi koji svoje porodice nisu više videli a i onih za koje će njihova deca samo da čuju iz priča njihovih majki. Još jednom hvala bio je ovo samo deo života.