STARICE SU ČEKALE SINOVE MORNARE – M. Popović

za lijepih dana
spuštale se obali
tihe i same tkajući
vječne niti samoće

potom su kopnili snijezi
i mirisali na trulež
iz koje su nicali
cvjetovi perunika

u noćima nadanja 
čemerne i same
nijeme od nesna
molile su pitajući

hoće li sinovi
rasuti morima
jednom doći

hoće li jednoga dana
okrenuti kormilo
treperavoj uspomeni
zvjezda zavičajnih

opet su stizale
ledene kiše i one su
tihe i same
venule u samoći

u ledenim noćima
ni one ni tamarisi
ni milosrđe božje
nisu govorili
jedino što su znali –
da će ih bespomoćne
tihe i same
ubiti čekanje i ubiti
majčinska ljubav

Аутор: Mirko Popović

Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović