
MOLITVA ZA SREĆU
Ko ranjeno pseto ulicom hodam,
nikako korak čestiti da pružim.
na brojne rane, još jednu da dodam,
sa beskućnicima samo se družim.
Ko ranjeno pseto ulicom hodam.
Pokraj mene srećni prolaze ljudi,
niko ne vidi uplakanu ženu.
Sa suzama zaspi, sa njima se budi,
ne haje baš niko za sudbinu njenu.
Pokraj mene srećni prolaze ljudi.
Život me pusti k’o dete šibao,
oguglalo telo na udarce biča.
Da li sam grešna pa mi tugu dao,
Il’ samo jedna posve tužna priča?
Život me pusti ko dete šibao.
I dalje lutam ko ranjeno pseto,
možda mi se to ne vidi na licu,
Mnogo toga davno je oduzeto,
k’o na gitari kad pokidaš žicu.
I dalje lutam ko ranjeno pseto.
Sad ću da stanem kraj nekog prosjaka,
Iako od stida u duši gorim,
pružene ruke, moram biti jaka,
za malo sreće i đavole dvorim.
Sad ću da stanem kraj nekog prosjaka.
(C) JASMINA DIMITRIJEVIC Srbija
Hvala puno na Vasem komentaru.