Trenutak nakon …. Marina Adamović

Sedela je mirno u uglu sobe (kao u svakom tragičnom kraju priče o buntu) “Želim samoću” ponavljala -nikome a zamišljala  da joj je neko na rubu živaca. Senke su se smenjivale – prepodnevna, popodnevna, noćna… Zbog tišine u ličnom dahu, nije više mogla izgovarati “želim samoću..”, pa je počela pisati na pokidanim stranicam dnevnika. Listove je … Настави са читањем “Trenutak nakon …. Marina Adamović”

No votes yet.
Please wait…

Sedela je mirno u uglu sobe

(kao u svakom

tragičnom kraju priče o buntu)

“Želim samoću” ponavljala -nikome

a zamišljala  da joj je neko na rubu živaca.

Senke su se smenjivale – prepodnevna,

popodnevna, noćna… Zbog tišine u ličnom dahu,

nije više mogla izgovarati “želim samoću..”,

pa je počela pisati na pokidanim stranicam dnevnika.

Listove je bacala naokolo

kao da gađa zle namernike…

I to je istrošila.

Ni olovke, ni lista više ne bî.

Sedela je mirno…

kao što sedi kidač utrobe,

bacač mina na svoju istoriju,

o,

previše mirno.

Pružila je ukočenu ruku kroz prozor,

otkinula list vinove loze…

prerezala venu na levoj ruci ,

a desnom krvlju napisala:

“Uspela sam. U samoći se stvara poezija”

 

(Прочитано: 43 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.292.537 пута)

Аутор: poetessa

Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif