Близу себе – Данијела Јевремовић

БЛИЗУ СЕБЕ

Ако се питаш где сам се сакрила
И срце своје оставила
Коме сам бисер душе поклонила
Године ове и прошле
И да ли сам остарила.
Да л’ у коси и сад ми зри класје,
А у очима топли кестен се топи
Од ватре и понеке сузе за тобом?

Открићу ти тајну
Да сам се скрила
Међу борове и маслине,
Међу галебове и морске дубине.
Косе ми се уплеле
У морске хриди,
А очи постале плаве
Загледане у небо и море.
Шум таласа запљускује ми душу,
Лечи је ко рањену птицу. Настави са читањем “Близу себе – Данијела Јевремовић”

NOVI STARI DAN-Miroslav Krnjeta

Novi dan otkucao na brojčaniku
ne vidim se u ogledalu
ali osećam dušu posrnulu
mutnih misli potonulih u bunjiku.
Opet sam pao na ispitu
ništa dobro nisam zidao
samo blejao sa porocima drugovao
bacao u ponor svaku minutu.
Čujem nebesku trubu
znam da sam na rubu,
valjam se po blatu
a očekujem rajsku platu.
Kajem se dragi Bože
kojim putem iz ove kože,
slab kao trula grana
zelenim i venem svakog dana.
Želim tvojim putem Gospode
srce glasno zove proroka Iliju
hoću na bunar čiste vode
da ostavim blatnjavu avliju.
Otkucaji broje vreme
kojom rekom zaplivati
posejati iz srca zlatno seme
i doći do željene svetlosti.
Razmišljam sedim,godine se tope,
vozovi prolaze zastavama mašu.
opet pratim iste stope
noć pada otvaram novu flašu.
Živote imaj bar malo milosti
daj mi bokal radosti
da ne ispijam konjak
lutajući tunelom duboko u mrak.