TVOJE ZABORAVLJENE REČI – Slobodan Jevremović

Danas sam našao tvoje zaboravljene reči; strane izbledele malo, hartija nešto starija, žuta, a reči tvoje iza korica, čitam i vidim, opet se setim, tebe iste od danas i onda, radost što donosiš u ranjenu dušu, što lečiš opet sve moje boli, one od znanja i od neznanja, mila moja. Danas sam našao posebnu knjigu … Настави са читањем “TVOJE ZABORAVLJENE REČI – Slobodan Jevremović”

Danas sam našao
tvoje zaboravljene reči;
strane izbledele malo,
hartija nešto starija, žuta,
a reči tvoje iza korica,
čitam i vidim, opet se setim,
tebe iste od danas i onda,
radost što donosiš u ranjenu dušu,
što lečiš opet sve moje boli,
one od znanja i od neznanja,
mila moja.

Danas sam našao
posebnu knjigu na posebnom mestu,
tvoje zaboravljene reči
i osmehe čitao nenapisane,
i čitao tebe,
i čitao ljubav,
ponovo,
mila moja…

Darko
(Bgd,31.okt.2018.)

Zrak

Ne znam bože šta mi je, ali nemam vremena više da čekam momenat da je vidim. Nju čekam da vidim kao jutarnji zrak, dok nju čekam, dođe onaj prokleti mrak, gde noću ulicama šetam. Gde si dušo, da te vide oči moje, a kad te vidim, ne znam gde sam, izgubim se u tvoju raskošnu … Настави са читањем “Zrak”

Ne znam bože šta mi je,
ali nemam vremena više
da čekam momenat
da je vidim.

Nju čekam da vidim kao jutarnji zrak,
dok nju čekam,
dođe onaj prokleti mrak,
gde noću ulicama šetam.

Gde si dušo,
da te vide oči moje,
a kad te vidim,
ne znam gde sam,
izgubim se u tvoju raskošnu lepotu.

Dođi u zagrljaju mom,
da te ne dam nikom,
da ti okice gledam,
da ti obraze mazim,
i ljubav tvoju pazim.