SEĆANJE —— Marina Adamović

Sanjala sam malu sreću bila je na prozoru svetlucava vijuga okrenuta prema vrtu zelenkasta mirisna odjednom iznikla je tama penjala se prema njoj “šta je, šta?” čula sam u glavi na stotinu pitanja “ništa, ništa, ćuti, ti” grebao je odgovor a sreća očima krenula uz mene crtala je osmehe preko stakla da bi ga najtiše … Настави са читањем “SEĆANJE —— Marina Adamović”

Sanjala sam
malu sreću

bila je na prozoru
svetlucava vijuga
okrenuta prema vrtu
zelenkasta
mirisna

odjednom
iznikla je tama
penjala se prema njoj
“šta je, šta?”
čula sam u glavi
na stotinu pitanja
“ništa, ništa, ćuti,
ti”

grebao je odgovor
a sreća očima
krenula uz mene
crtala je osmehe
preko stakla
da
bi
ga

najtiše što je mogla –
raspukla
i
pobegla