Žena je poput cvetka -Jelena Đurašković

“Sad kad se ženiš sine”, savetovala me mati, “zapamti,žena je poput cvetka; treba je negovati. Pored vesele i srećne žene više će sreće i za tebe sjati. Budi joj dobar, pazi je sine; zadovoljna mnogo će ti dati. Tužna žena sinko, tugom ti se vraća. Grehe prema ženi muškarac uvek plaća. Čuvaj joj lepotu i … Настави са читањем “Žena je poput cvetka -Jelena Đurašković”

“Sad kad se ženiš sine”,
savetovala me mati,
“zapamti,žena je poput cvetka;
treba je negovati.

Pored vesele i srećne žene
više će sreće i za tebe sjati.
Budi joj dobar, pazi je sine;
zadovoljna mnogo će ti dati.

Tužna žena sinko,
tugom ti se vraća.
Grehe prema ženi
muškarac uvek plaća.

Čuvaj joj lepotu i mladost,
jer to je blago tvoje.
Sa ženom nikad ne vagaj;
vaša je sreća u dvoje.”

Ilijana

Takva cura se nije videla još, od te silne lepote koja izbija, u oci moje, kad je vidiš, odmah osetiš jednu vatru koja bije u tebi. A kad je pogledam, meni se odmah zamanta u mozgu, jer ona zaslepi s tom finom lepotom. Dođi u moj zagrljaj, da te grlim i ljubim dok sam živ. … Настави са читањем “Ilijana”

Takva cura se nije videla još,
od te silne lepote koja izbija,
u oci moje,
kad je vidiš,
odmah osetiš jednu vatru
koja bije u tebi.

A kad je pogledam,
meni se odmah zamanta
u mozgu,
jer ona zaslepi s tom finom
lepotom.

Dođi u moj zagrljaj,
da te grlim
i ljubim dok sam živ.

Ličiš na lepu lalu,
za koju dao život,
samo da je pomilkim
i pomirišem.

PTIĆ DOBIO KRILA – Jelena Đurašković

Augusta, godine 1989.-e Rodila majka svoje drugo dete, Svom prvencu toliko željenog brata. Presrećni su bili i bata i mama i tata. Dva sina je podizala ponosna majka. Život joj je bio ispunjen, k’o bajka. Ništa joj teško tada bilo nije Za porodicu svoju, za najmilije. I sve uz osmeh,vedro lice,polet i lakoću, Misao na … Настави са читањем “PTIĆ DOBIO KRILA – Jelena Đurašković”

Augusta, godine 1989.-e
Rodila majka svoje drugo dete,
Svom prvencu toliko željenog brata.
Presrećni su bili i bata i mama i tata.

Dva sina je podizala ponosna majka.
Život joj je bio ispunjen, k’o bajka.
Ništa joj teško tada bilo nije
Za porodicu svoju, za najmilije.
I sve uz osmeh,vedro lice,polet i lakoću,
Misao na decu i danju i noću.
A oni rastu, pametni, dike,
Postaju majkine nade prevelike.

A onda jednog dana ptić dobio krila,
Zaboravi majku i sve što je za njega bila.
Otpoče njegov samostalan let.
Odleti da potraži drugi, bolji svet.
U majkinom gnezdu nije više lepo;
Otići bilo gde, pa makar i na slepo.

Teši se majka: – To je zrelo doba,
Muško je pa voli da se sam oproba.
Al’ majka se plaši:-Teško je vreme;
Može li poneti toliko breme?

Svi njeni planovi, maštanja, sanje
Postaše veliko razočaranje.
Sve su se nade odjednom raspršile,
Kao da nikad nisu ni bile.
Ranjena duša jeca u samoći,
Često besanih i dugih noći.
Dani su prazni i puni sete
Zašto joj ode njeno milo dete?
Šta li mu majka toliko zgreši?
Čime da se majka sada uteši?
Mnogo joj života prošlo,a ostalo malo,
A njemu kao da nije ni malo stalo.

Tužna je majka, traži svoj greh,
A Boga moli za njegov uspeh.
Da sreća ne silazi sa njegovog puta,
Da je put pravi, da joj ne zaluta.
Oprosti mu Bože sve grehe mladosti;
Daj mu Bože sreće i radosti.

SANJAM SVE OVO – Slobodan Jevremović

Besciljna šetnja stazama bola neznanog grada kraj neznane reke, ni ljudi nema, a ruke daleke, a oči skrivene za oblakom crnim što preti danju i noću jedinim voljenim, ni put ja ne znam, ni pravac ne vidim, u nemoći svojoj pomoć ti tražim, veoma veliku, veoma sada, a oči daleke … I dalje ne znam … Настави са читањем “SANJAM SVE OVO – Slobodan Jevremović”

Besciljna šetnja stazama bola
neznanog grada kraj neznane reke,
ni ljudi nema, a ruke daleke,
a oči skrivene za oblakom crnim
što preti danju i noću jedinim voljenim,
ni put ja ne znam, ni pravac ne vidim,
u nemoći svojoj pomoć ti tražim,
veoma veliku, veoma sada,
a oči daleke …

I dalje ne znam kuda do tebe
još jednom da vidim najmilo lice,
da dušu ogrejem svom srećom tvojom
i srce ozdravi svom željom mojom,
da te bar nadjem u crnilu šetnji,
i prosvetliš radosno sve ove tuge
neznanja i bola nemoćnih nada;
al’ ulice i dalje veoma daleke,
veoma od nas …

Sanjam sve ovo i hoću budan
opet da vidim te tvoje oči,
i ne sa kule tebe da tražim,
nit’ žedan sam vodu opet da pijem,
nego sa tobom, najdraža moja,
nego sa tobom, ovoga časa,
kada je java odnela san,
kao za večnost il’ zauvek,
a dodir tvoj topli, najdraža, mila,
neka mi bude najveći lek.

Sanjam sve ovo,
o nama baš,
o najvećoj priči
koju ti znaš…

                                      Darko
                                      (Bgd, 06.okt.2018)